U mislima s poginulim suborcima dubrovački branitelji uređuju mjesta njihova stradanja

U studenome 1991. godine potpuno okruženi Dubrovnik svakodnevno je trpio žestoke srpsko-crnogorske napade i velike ljudske gubitke. Na Grad je palo preko 6000 topničkih projektila, poginulo je 15 civila i 23 branitelja.... U mislima s poginulim suborcima članovi Udruge branitelja Dubrovnik obilaze i uređuju mjesta njihova stradanja.

- Bunker je bio tu. Pokojni Pucica je prvi poginuo, bio je sa mnom u bunkeru. Ovo su dani kad ti dođe tuga. Svake godine dođemo na groblje Boninovo, i tu. Obiđemo, stavimo cvijeće, upalimo svijeće i to je to, kaže Ivan Zečić iz Udruge branitelja Dubrovnik.

Uređenju mjesta stradanja suboraca pridružio se i Sead Malokoz iz Udruge branitelja Dubrovnik:

- Malo smo došli da poredimo i da se pokojnom Hamdiji Kovaču napokon postavi ploča nakon toliko godina, kaže Sead.

- Naša udruga je vrlo aktivna. Mi  smo prije godinu-dvije dana postavili križ od kamena u Čepikućama. Obnavljamo ploče, stavljamo nove... Ne zaboravljamo svoje suborce i ne damo da se zaborave, istaknuo je Periša Obradović, dopredsjednik Udruge branitelja Dubrovnik.

Ne zaboravljaju ni Grofovi - članovi Udruge specijalne policije. Uvijek su aktivni i uz obitelji poginulih suboraca. Za njih ovo su posebno teški dani:

- 33 godine, kao i prva. Osjećaju su isti, možda čak dublji i snažniji. Kako mi odrastamo, kako naša djeca odrastaju, tako je nedostajanje veće, priča Danijela Rašić, sestra poginulog branitelja Marija Mandića.

- To su sjećanja na hrabre ljude, na junake kojih više nema, koji su bili naši poznanici i prijatelji, i s kojima smo zajedno odrastali, ističe Joško Matić iz Udruge SJP Dubrovnik "Grof".

Vijenci , svijeće, riječi molitve... I nakon 33 godine gubitak je nenadoknadiv. Tu je tek utjeha da živi sjećanje:

- Jako puno nam to znači. Drago nam je, ne samo zbog nas i naše djece, najviše zbog naših roditelja. Njihovi suborci i prijatelji ih ne zaboravljaju ni nakon ovoliko godina. To je nama kao da on jednim dijelom živi preko njih, dodala je Danijela Rašić.

- Obljetnice nam puno znače, ta sjećanja... Iako ljudi govore da ne valja živjeti u prošlosti, ali ovo su najveći što su mogli dati život za domovinu. Jednostavno trebamo nastviti dalje i nadam se da ćemo pomladiti našu udrugu da nastave našim stopama, zaključio je Joško Matić.

Bosanka, Komolac, Strinčerja mjesta su gdje su 1991. godine branitelji izgubili živote braneći grad. S tugom i ponosom čuvamo uspomenu na njih. Lao što je rekao general Nojko Marinović,  zapovjednik obrane Dubrovnika,  "pamćenje je alat, a mržnja golemi teret."