Berba i spremanje kukuruza nekada nije bilo nimalo lak posao, ali slažu se mnogi, bio je to događaj pun veselja. Radilo se sve ručno pa je klip kukuruza trebalo i očistiti od lišća. U dijelu Bilogore taj se običaj zvao komušanje, a kako je to izgledalo moglo se danas vidjeti u Velikom Grđevcu.
Društvo i zabava pobjeđuju umor nakon ručne berbe na polju pa se komuša uz pjesmu.
- Bilo je to ral i pol, dva tako da nije bilo baš zabava, veselje, igre, ples - ljudi su se družili više nego danas, rekla je Jasna Legin iz Velikog Grđevca.
- Danas ljudi nemaju vremena za to. Izađu s velikim strojem i pokupi samo zrno. A onda bila puna kuća: stari, mladi, djeca, prijatelji, kumovi. Nije se žurilo, bilo je vremena uvijek, kazao je Vladimir Giacometti iz Nove Rače.
Svaki dio kukuruza bio je dobro iskorišten, a u komušanju su posebno uživala djeca.
- Komušina je mogla poslužiti kao nasjed za stoku, isto tako i ono što mi zovemo okovina - to se moglo isjeckati na komade i bacalo se pod stoku, a stoka je komušinu i jela, rekao je Giacometti.
- Bilo je rađenje bunara od batuka, kućica, pa su djeca radila lutke, od komušine su se radile bebe, rekla je Legin.
Naši stari nisu ni znali da su preteča društvenih mreža.
- Nekad su se na komušanju znale sve seoske tajne, ljubavi, tračevi što se danas kaže. Što mi na fejsu kažemo lajkali smo - nekad nekome nešto na šapat, rekla je Legin.
Bez komušine mnogi su bili uskraćeni za informaciju, bez kukuruza bilo je nezamislivo prehraniti stoku, a bez kukuruznog brašna ispeći ukusan domaći kruh. Sve je to krug života.