Kako je 230 koza preživjelo nezapamćenu snježnu oluju

Za olujnog snježnog nevremena, koje je prije nekoliko dana pogodilo i područje Obrovca, nije bilo lako ni ljudima ni životinjama. Najvažnije, svi su na broju nakon što su se ralice probile do zametenih sela. Edi Škovrlj bio je u Golubiću, na imanju stočara Vinka Dragičevića, čijih je čak 230 koza preživjelo oluju, a mnoge su se i - ojarile.

U Golubiću u Bukovicu na imanje stočara Vinka Dragičevića, dok je harala oluja životinje su bile u staji. Na sigurnom. Nakon pet dana, puštene su vani.

- Da je potrajalo duže ne bi valjalo, kaže Vinko.

Domaće su životinje, ali uživaju u divljini. Na kamenjaru Bukovice.

- Ovaj krški kraj Dalmacije Bogom je dan za koze, kaže Vinko Dragičević.

Na svježem zraku i sijeno je slađe. Da ga ima dovoljno u ovakvim izvanrednim prilikama, pobrinuo se dobri pastir Vinko.

- Ono što im mi dajemo, sijeno, to je samo simbolično, to ne može nadomjestiti prirodnu hranu koju nalaze u prirodi.

Nakon predjela, jurnule su na livadu. Prava poslastica, trava natopljena snijegom.

Usprkos hladnoći i ledu na svijet je došlo 30-ak prelijepih malih kozlića. Koriste svaku zraku, pod zidom. U zavjetrini. No, tek je počelo.

- Za desetak dana treba se okoziti još stotinjak koza, kaže Vinko.

I u drugoj staji prinova. Uspraviti se na noge, prva je životna lekcija.

- Evo jutros smo dobili jedno malo tele, kaže Milica Dragičević.

Sami su u selu pa ih raduje svaki novi život.

- Tu je bilo sedam domaćinstava, a sad nema nikoga, otišlo sve, kaže Milica.

Vinko ima 230 koza, jedan je od većih stočara u Bukovici. Slušaju ga, kako neće, diplomirani je pedagog.

- Ja ih stvarno puno volim i držim do njih svaki dan, kaže Vinko.

Usporen nevremenom, život se vratio. Vatra će još trebati, iako su Vinkove pčele već zazujale na zubatom suncu.

Što je kozama priroda, ljudima je domaca hrana, garancija dugovječnosti i zdravlja. Ponuđena, ovdje se ne odbija.