Naš reporter, specijalac za buru, u potrazi za risom

Naš reporter Edi Škovrlj, specijaliziran za buru, uputio se jednog burnog dana na Paklenicu u potragu za risom. Je li našao Alojzija?

Risovi se prepoznaju po prugama

Po šumi bez staze i puta ris vrti ušima i po buri Paklenicom luta. Ova lijepa divlja mačka, dobri duh s Velebita, snimljena je nedavno, a evo što o njima znamo.

- Nađe on sebi zavjetrinu ima dosta hrane, zečeva, srna, tu su za njega su idealni uvjeti, rekao je Gordan Lukač, viši stručni savjetnik u NP-u Paklenica.

Prije točno pet godina baš na području Nacionalnog parka izravno s Karpata na slobodu je puštena još jedna predivna mačka. Ime su mu dali Alojzije. Od tada viđen nije, pa su se odmah svi ponadali da na snimci baš možda ovo njegova malenkost nije.

- Alojzu je otpala kamera tako da kažu da je to neki drugi ris. Ljudi koji su u tom projektu znaju po pjegama, rekao Lukač.

Bura kosti rashladi

A gdje su ljudi, što oni rade, kad burni dan svane. U slikovitom ih je Obrovcu tek 500-600. Buru vole, svojom je smatraju, zamjerit joj neće ni kad štetu, napravi, kosti im rashladi, posebno dječje obraščiće zacrveni.

- Kad je bura zagrijem se igranjem nogometa, kaže Gabrijel Šendula.

- Ja vožnjom bicikle, dobacuje Leo Marinković.

Prošli smo se tjedan močili, ovaj cijeli sušenje slijedi. Zna to domaćica Marija, čija je perilica rublje noćas vrtila.

- Bilo je prije dva, tri dana 17, sad je 3-4 stupnja, kaže Marija Modrić.

Taman dok se ručak spremi, osušit će ga sunce i vjetar dragocjeni. Za razliku od prve slabašne, ova druga reputaciju poznatih triju marčanih bura, dosljedno čuva. 

- I bolje da dođe proljeće, lipše je i toplije, kaže gospođa Marija.

Otpuhat će bura latice s tek procvalog cvijeća i stabala. Ove je zime potpuno bez lišća, izgleda prvi put u 500 godina, ostao i drevne starac, nadaleko poznat kao Zeleni hrast.