Tko po jugu pređe zadarski most, a ne pokisne - svaka mu čast!

Dok se diljem svijeta obilježava Svjetski dan spavanja, Dalmatince su danas uspavale južina i neuobičajeno visoke temperature. No, oni koji nisu proveli dan pod dekama, suočili su se s jakim vjetrom i kišom – posebno na zadarskom gradskom mostu, gdje je prolazak po lošem vremenu pravi izazov.

Prijeći 158 metara dug i 8 metara širok gradski most po ovakvom vremenu, a ne pokisnuti ili ostati bez kišobrana – prava je vještina.

- Pogotovo mi koji ne prelazimo 50 kila, kroz smijeh komentira Marijana Ramov dok se bori s naletima vjetra.

U uvali Jazine, gdje se jugo zavuče sa svih strana, teško je odlučiti kojom stranom mosta hodati ili kako držati kišobran.

- Jaka sam žena. Evo, ovako stavite kišobran odakle puše i onda se zaštitite, savjetuje Slavica Balgavi.

Neki, poput Nikoline Kabiček, most izbjegavaju po lošem vremenu, ali ponekad jednostavno nema druge opcije.

- Izbjegavam kad je jugo, idem okolo, ali sad žurim pa moram, kaže kroz smijeh.

Hrpa kišobrana na dnu Jazina

Koliko kišobrana Zadrani potroše godišnje? Teško je reći. Sve ovisi koliko puta moraju preko mosta do trgovine, posla ili tržnice.

- Nema mu više spasa pa me nije briga, govori prolaznik, držeći slomljeni kišobran.

Dio njih završi na dnu uvale Jazine. Uvijek kad bi ronioci čistili morsko dno, pronašli bi bicikle, ali najviše – kišobrane otpuhane vjetrom.

Kišobran navodno potječe iz Kine još iz 11. stoljeća prije Krista, a Englezi su ga usavršili 1850-ih godina. Neki ga se boje koristiti kad grmi i sijeva, jer bilo je slučajeva udara groma u kišobrane. No, koristi se i ljeti kao zaštita od sunca – a ponekad i za samoobranu. Bez obzira na sve, jedno je sigurno – kišobran je neizostavan saveznik u borbi protiv juga.