Drašnice, mjesto na makarskoj rivijeri, do sredine prošlog stoljeća nalazilo se odmah ispod Biokova. No velik potres prije 60 godina uništio je staro selo i stanovništvo se nikada nije vratilo. Velimir Urlić izdao je knjigu o tome, a i sam je svjedok potresa.
- Kad gledam prema Biokovu imam osjećaj kao da se nagnulo i poslije dvije minute dolazi do odrona ogromnih kamenih površina, diže se ogromna prašina tako da planinu niste mogli vidjeti, a iza toga se javljaju krici ptica, dozivanje ljudi, jedna opća panika - govori Urlić.
Život u razrušenim domovima ispod opasne planine zamijenili su onim uz more. Danas najdugovječniji ribar u mjestu, samo je pukom srećom preživio odron.
- Kako se to valjalo kamenje taj kamen je odletio babi ispred kuće gdje smo bili ja, sestra i dvije rodice, pao je deset metara od nas, ogroman je to kamen, prošao kroz kuću i tu se zaustavio – prisjeća se Ozren Urlić.
Možda je potres razlog što Ozren cijeli život bježi od kopna. Sa samo 4 godine ukrao je ocu kaić i na vesla je otišao u tri milje udaljenu Podgoru. Danas mu je jedini mornar na brodu hrvatski ovčar. Sjeća se kako je u zlatno doba kod otoka Jabuke vadio 150 kašeta škampa dnevno. Kad bi se ponovno rodio, kaže, otišao bi na more, neke bi stvari promijenio, ali more nikako.
- Ionako mi je otac i dida kažu da ništa drugo i ne znam raditi nego ploviti po moru – smije se.
Za Drašnice kažu da je to i posljednje mjesto na Jadranu u kojem se lovilo dinamitom. A i Drašničani su eksplozivne naravi. Poznata je priča o ženi Biokovki koja je sama stala pred fašiste.
- Radi se o vrlo hrabroj ženi iz Drašnica, to je jedna o prvih legendi nakon što se Drašnice spominju u turska vremena, kad je došao okupator na ovo područje – kaže Petra Radić, načelnica općine Podgora.
Mladi za život zarađuju većinom na brodu. Za Fabijana kažu da je jedan od posljednjih pravih Dalmatinaca. Objašnjava i što to znači:
- Trebate volit more, masline, popit malo vina a kad lito dođe pogeledati koju Čehinu, to je normalno. Znači treba se isključit, sezona mi traje na turstičkom brodu i bude mi ljudi priko glave, nalazim mir u njemu, odem na pol kanala, lovin arbun, na Hvar lignje – nabraja Fabijan Urlić.
U mjestu živi pretežno starije stanovništvo, ali raste broj i mladih obitelji. Najmlađi stanovnici Drašnica dane provode u mjesnom vrtiću ili trenirajući u lokalnom klubu.