Danica Nikša iz Đurđevca odlučila je pokloniti svoju kuću Crvenom križu

Danica Nikša iz Đurđevca je darovala svoju kuću Crvenom križu, i za taj čin nesebičnosti i humanitarizma nagrađena je priznanjem Ponos Hrvatske. Svečana dodjela nagrade Ponos Hrvatske, koju dodjeljuju 24 sata i Hrvatska radiotelevizija, održat će se 30. ožujka uz prijenos na HTV2.

Gradsko društvo Crvenog križa u Đurđevcu aktivno brine o 170 domaćinstava, doniraju im hranu, odjeću i higijenske potrepštine, skrbe o raseljenim Ukrajincima, organiziraju akcije dobrovoljnog darivanja krvi.

Sve to uspijevaju sa samo jednim zaposlenim i 30-ak stalnih volontera. Sada se koriste gradskim prostorima, ali priželjkuju vlastiti koji bi im omogućio da prošire lepezu svojih aktivnosti.

Pred ostvarenjem su svojih želja zahvaljujući Đurđevčanki Danici Nikša:

- Dobili smo zaista lijepu nekretninu od gospođe Danice Nikša. Ona je provela ovdje lijepe trenutke i drago nam je da možemo provoditi lijepe trenutke u nekom novijem vremenu, a što je najvažnije pomoći potrebitima. Ovdje planiramo jednog dana, vjerojatno pučku kuhinju, prostor za darivanje krvi, za razne edukacije, sasatanke, urede i skladište što nam je potrebno, kaže Sofija Paša, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Đurđevac.

Da bi kuća Danice Nikša u Ulici Đure Basaričeka 72 postala stalna adresa Gradskog društva Crvenog križa, treba je obnoviti. Za to već pripremaju dokumentaciju:

- Planiramo se javljati na europske i državne natječaje kako bismo mogli obnoviti i čim prije početi s radom u novom vlastitom prostoru, najavljuje Sofija Paša.

Danica Nikša dio svog radnog vijeka provela je u Njemačkoj, potom se 1980-ih vratila u Đurđevac njegovati bolesne roditelje, kupila je kuću i otvorila kafić koji je godinama bio omiljeno okupljalište, mjesto proslava i druženja.

- Ja sam danas stara i nemoćna, nekad sam bila i plesač i sportaš. Ja sam se u toj struci dobro snašla, ta je kuća vrijedna da dođe u ruke nekome kome će biti potrebna i onda sam se sjetila Crvenog križa, razgovarala sam sa susjedom Nevenkom i ona mi kaže "pa Crveni križ". Evo to je bio čas posla, priča nam gospođa Danica.

Za Danicu čas posla, za đurđevački Crveni križ nova budućnost u vlasitom prostoru i nove mogućnosti. 

- Ja vidim što znači biti star, što znači biti nemoćan. Ja sam si život sredila, ima ljudi koji to ne mogu, nisu stigli, nisu mogli iz bilo kojeg razloga. Đurđevac jako puno starog stanovništva ima i mislim da sam dobro napravila, kaže Danica.

Sjeća se Danica i svog djetinjstva, bez obzira na to koliko malo imali, uvijek se našlo i za druge.

- Ja sam u jednoj seljačkoj obitelji odgojena, tata je bio postolar, mi smo bili, kak' se kaže, srednji stalež nekakav. Dijelila se jabuka, dijelio se kruh, nije bilo novaca, nisam bila gladna, ali je tu bilo sirotinje. Uvijek sam vidjela da mama odvaja za ljude koji još manje imaju, i to je u meni, dodaje Danica.

Danica je danas zbrinuta, živi u stanu, a kad poželi društvo ili neku drugu pomoć uvijek su tu volonterke Crvenog križa. Jedna od njih je i njezina susjeda Nevenka Lončar.

- Mi smo jako zahvalni gospođi Danici što nam je ustupila svoju kuću prvo zbog toga jer je to nama potrebno, a drugo taj čin velikodušnosti je nešto što je neopisivo, rijetki su oni koji to ostvare, ustvrdila je Nevenka Lončar.

Danica Nikša iz Đurđevca među rijetkima je koji su to uspjeli ostvariti. Svoju je kuću, uz koju je vežu lijepe uspomene, darovala Crvenom križu i za uzvrat ništa ne traži - osim da kuća bude mjesto gdje se pomaže i daruje, gdje caruje razumijevanje i ljubav.