Alen, najstariji ronilac na Jadranu i njegov 'badi' Zvonko

Umjesto da se malo brčka u plićaku, pa lijepo smjesti u neku debelu hladovinu kraj mora, najstariji ronilac na Jadranu u svojoj 84-oj godini prkosi svim predrasudama o tome što bi u njegovoj dobi bilo primjereno ili mudro.

Za sobom ima 60 godina aktivnog ronilačkog života. Bez udesa. 'U zaron nikad sam', jedno je od osnovnih pravila u ronjenju. I zato nikamo ne ide bez svoga kompanjona! Koji, usput rečeno - već dobrano gazi 80-u!

U poznim se godinama roni na manjim dubinama, pa je medulinski arhipelag idealno mjesto za revijalni zaron! Provjeravaju se boce i ostala ronilačka oprema. A onda kreće navlačenje ronilačkih odijela - i to traje.

Ova dvojica prijatelja zajedno su zaronili tisuće puta i u ljepote morskih dubina uveli generacije mladih ronilaca.

Tisuće urona zajedno

- Od 1966. on i ja smo na tisuće urona napravili zajedno i nikad nikome ništa se nije dogodilo. Uvijek smo pazili jedan na drugoga, kaže 84-godišnji Aldo Verbanac.

Napokon spremni za skok! Pokazali su kako se to radi ispravno, ali i onako kako se ne smije. U početku stvari nisu išle baš glatko. Ali zaron je dokumentiran.

Malo osvježeni nakon zarona lakše prizivaju stare uspomene i sjećanja. Osobito se, zbog brodskog tereta ali i prvi put iskušane tehnike ronjenja sa zvonom, u pamćenje urezao zaron u Otrantskim vratima davne 1975.

Dekopresijska komora, pivo i cigarete

- Ronili smo na brodu Cavtat koji je imao sudar s jednim grčkim brodom. (...) Nakon što smo izronili bili smo u dekompresijskoj komori, a Zvonko voli pušiti i piti pivo. Onda bi nam došli dečki izvana na prozore i Zvonko bi poludio, prisjeća se Aldo.

Najzabavnije je navodno bilo postavljanje kablova u nudističkom kampu, a još danas živo se pamti i susret s morskim psom!

Susret s morskim psom

- Bio je dva metra velik. To je bio baštardin, dva metra je bio pas ozbiljno vam govorim. Napravio je jedan đir oko mene i zaključio je da mu je bolje da ode. Vidio je da imam pušku, priča Zvonko.

Dok prebire po starim fotografijama Aldo nam priznaje da mu je ipak najveću radost pričinjavalo obučavati nove zaljubljenike u podmorje.