Ribarica Eufemija iz Rovinja sama izrađuje vrše i njima lovi

Eufemija Benussi Krelja iz Rovinja sama izrađuje vrše i s njima odlazi u ribolov, nastavljajući obiteljsku tradiciju. Članica je udruge koja čuva batanu Albachiara, a podučava i najmlađe veslanju i izradi vrša.

- Rovinj je more, batane, to je naš simbol i život, ali uz svakog muškog bude i žena. Možda je žena pomagala, čekala ga, ali danas je sigurno aktivnija. Imamo puno primjera u Rovinju naših jakih žena. Jedan primjer je sigurno naša Eufemija ili Femi, naša članica udruge koja čuva jednu batanu naše udruge Albachiara batana, ispričala je Nives Giuricin, ravnateljica Ustanove "Kuća o batani - Casa della batana".

- Otkad su mi dali da čuvam batanu, ja sam se preporodila, vratila sam se u djetinjstvo, rekla je Eufemija Benussi Krelja.

Vrati je tako Albachiara, baš svaki put u doba odrastanja, u kuću kraj mora koju je dijelila sa sestrama, mamom i tatom ribarom.

- Moj tata je bio najbolji ribar u Rovinju, svi su ga poznavali, istaknula je.

Uvijek ima mjesta za druženje, pjesmu i romantične trenutke

Vještinu kojoj ona danas podučava najmlađe, sama je svladala još kao curetak, kada je s ocem izradila svoju prvu vršu.

- Tlačila sam ga da idemo barem jednom skupa pecati. Ulovio je toliko ribe i od tada sam cijelu sezonu pecala svaki dan, prisjetila se Eufemija.

Ali u ribarskom, često grubom životu, uvijek je bilo mjesta za druženja, pjesmu i romantične trenutke.

- Tata je napravio serenadu mami, ona bi se sunčala, a on bi došao i pjevao, rekla je.

Ne može zamisliti život bez mora

Klizi polako Albachiara prema Katarini, na pošte gdje je večer prije položila vrše. Kako samo prirodno leže vesla u njenim rukama. Ne čude stalne pobjede na veslačkim regatama batana. Ni što se potaknute njenim primjerom, iz godine u godinu regatama odaziva sve više ponosnih rovinjskih čuvarica tradicije.

- Stvarno sve žele doći veslati, ako ne znaju, Eufemija ih uči, rekla je Giuricin.

U Eufemiji se prepoznaje ljubav u svakom zaveslaju, dok priča o moru, batani i svojoj obitelji.

- Blizu kopna idem samo na grancipore ili ugore, to mi volimo jesti. Muž lovi lignje. Sin Gianluca je lani počeo vježbati veslati, samo još malo treninga i doći će na regatu, ispričala je Eufemija.

Jer batana nije tek uspomena, ona je život sam.

- Mogu li zamisliti život bez batane i mora? Ne!, zaključila je.