Lov na rakovice - tradicija kvarnerskih ribara

Ribari na Kvarneru kreću u lov na rakovice, tradicionalnu delikatesu koja se lovi od siječnja do svibnja. Iako suočeni s valovima i izazovima, ribari nastoje očuvati svoje prirodno bogatstvo i prilagoditi se promjenama u moru. 

Isplovljavamo na Kvarner. Idemo u lov na rakovice.

More je u uvali meko, ali vani nas čekaju valovi zaostali od juga. Bit će: banda-banda. Kolege u borbi s kamerama i valovima, a ja pitam svoju morsku bolest, hoće li me ipak poštedjeti!?

Dijelimo misao: samo da ulov bude dobar! Nakon sat i pol plovidbe prvo dizanje mreža!

- Mnoge naše obitelji othranile su se na lovu na rakovice. Rakovica s istarskog područja je postala je brend, ali ne od danas nego od vremena Venecije jer se meso premanturske rakovice i rakovice koja se lovila u Istri častili su se duždevi venecijanski, a i venecijanski bogatuni. To je i danas poslastica, rekao je Danilo Skoko, ribar i ugostitelj.

Poslastica koja se lovi od siječnja do svibnja po cijelom Jadranu, naravno i na njegovu sjeveru!

- Najviše su se lovile na punti od Premanture do Porera na Rtu Kamenjak i zato se ta rakovica istarska i dan danas zove premanturska, međutim područje je znatno šire. Mi se danas nalazimo po Kvarneru na dubini od nekih 50-ak metara jer je u zadnjim desetljećima primijećeno da rakovica mijenja stanište. Postoji pravilo kod ribara da nikad ne treba izdati poziciju na kojoj loviš.

Jer ako izdaš poziciju na toj poziciji će ti doći konkurencija pa ćeš uloviti utoliko manje, priča Skoko.

- Žive vrste, komercijalne vrste u Jadranu nisu ugrožene, pogotovo ne od ribara. Jer je nas ribara toliko malo da nismo mi u stanju ni sa svojom veličinom brodova, ni s konjskim snagama ni sa svojim rukama ugrozit naše prirodno bogatstvo, nastavlja Skoko.

- Mi možemo raditi s 5000 metara mreža što znači ako je u prosjeku, sto mreža, sto mreža sto riba, pa to vam dođe da se sve uspoređuje s cijenama nafte. Onda ako je jedan kilogram ribe, jedna litra nafte, onda je to dobar ulov, priča Skoko.

- Jedan muški i jedan ženski. To je znak da će mrijesta i ove godine biti, dodaje Skoko.

Ulov je dobar, a ribari skromni i ekološki osviješteni

Ribari vide promjene u moru i pokušavaju živjeti u skladu s njima.

- Naša znanost jako dobro prati stanje u ribarstvu istražujući. Mi imamo jako vrijedne istraživačke projekte koji traju 30-40 i 50 godina. Kao što je na primjer EUMEDIC koji je na primjer jedan jako dugačak i jako vrijedan međunarodni projekt koji se odvija u Jadranu koji prolazi malo ispod radara, ali komu svaka čast. Jer podatke koje skuplja unutar 40 godina pokazuju da se i populacija trilje i populacija pslića i populacija škampa oporavlja, pojašnjava Skoko.

Robi Giotta na čijem smo brodu, mlađa je generacija premanturski ribara. Nasljednik staroga Giotta koji je također lovio rakovice. Opstati u ovom poslu znači - voljeti more i odoljeti izazovima!

- Ma nije mi teško, volim, ali sve je teže, jer je takva situacija. Nafta skupa, materijal, manje novaca ostaje za nas. Ma ne mislite odustati? Ne! Što ću odustati, previše se u to investiralo i ne bi to nitko kupio danas, naglašava ribar Robi Giotta.

Nas prije plana, s još malo troška za gorivo, iskrcalo u najbližu sigurnu uvalu - Krnički porat. Tamo, nešto bistrija uma zaključujemo: rakovica zaslužuje svoju cijenu, slasna je na salatu, na pašti, u brodetu, ali najvažnije....

- Rakovica nije ugrožena, ali je nas ribara sve manje. Nadam se da će nas biti. I nas i rakovica. Ribarski život je zanimljiv i on ima svoju ljepotu i treba to voljeti. Ja izrazito volim i more i ljude, zaključuje Giotta.

I mi! Doista! Malo manje svidjelo nam se "mrtvo more" iliti dugi i pravilni valovi izvan zone neposrednog utjecaja vjetra. Dok pogledom ispraćamo ribare u nastavak lova nekako nam se zgodna čini ona krilatica: hvali more, drž se kraja! Ali, samo ovaj put. Samo ovaj put!