Simbol Zagreba "Nama" odlazi u povijest

U Zagrebu se polako zatvara jedno posebno poglavlje - vrata kultne robne kuće NAMA, mjesta koje mnogi pamte po legendarnom sloganu: ''Od igle do lokomotive''.

Uz katedralu, bana Jelačića i plavi tramvaj teško je zamisliti veći simbol Zagreba od Name na Ilici. 140 godina koliko postoji, bila je dijelom života i svakodnevice kako kupaca tako i zaposlenika.

- Došla sam davne 1986. godine. Imala sam sreće, na natječaj sam se javila za raditi ovdje u Nami i dobila sam posao. I nitko sretniji od mene jer tada dobiti posao u Nami bila je gotovo nemoguća misija, opisala je svoje iskustvo Tatjana Katić, zaposlenica u Nami.

Bilo je ovo prvo mjesto s pokretnim stepenicama, raskošnim rukohvatima još iz Austro-Ugarske i prodavačima koji nisu nametljivi, ali kupcu uvijek spremni pomoći.

- Tada je radilo puno više prodavača. U Nami je radilo oko 350 do 400 prodavača. To su bili manji odjeli s puno širim spektrom robe, objasnila je nekadašnju situaciju u robnoj kući.

- Taj odnos kupca i prodavača se jako izgubio ovih godina. I način prodaje robe isto - nekad je više bilo posluživanje kupca, a danas se to izgubilo iako mi još uvijek držimo taj trend, ali u drugim trgovačkim lancima toga nema, dodala je.

Tatjana je cijeli radni vijek provela u ovoj zgradi. Punih 40 godina. Nažalost, više od polovice u neizvjesnosti što budućnost nosi. Od 2000. Nama je u stečaju, a prodavači na minimalcu i ugovorima na tri mjeseca.

- Svih ovih 25 godina neizvjesnosti je bilo jako teško – psihičko opterećenje. Hoće li vam produžiti ugovor, hoćete li ostati raditi, nemate prava, ne možete dići kredit. Morate se snalazi, radit dodatne poslove jer plaća nije dovoljna, ispričala je probleme s kojima se suočavala otkad je otvoren stečaj nad Namom.

Nama, na petak 13. veljače, nakon gotovo stoljeća i pol prestaje s radom. Narodni Magazin bio je šoping centar prije šoping centra. Mjesto u središtu grada gdje se moglo kupiti sve. Od igle do lokomotive.

- Ne možda lokomotiva, ali stvarno sve se moglo kupiti. Osim toga moglo se razgledati, nekad su ljudi bili lijepo odjeveni i lijepa roba se nudila, rekla je jedna od vjernih posjetiteljica.

- Kupujemo tu cijeli život, od kako smo došli u Zagreb, a to je cijelo stoljeće, rekao je stariji par u prodavaonici.

- Kupujemo od 60-ih godina i jako mi je žao što će to ovako završiti i uvijek mi je bila draga, kazala je jedna posjetiteljica.

- To je žalosno. Koliko je nama djece odgojila i ljudi školovala. Sada je to preuzeo netko s debelim džepom. To je žalosno, poručio je jedan kupac.

Pravo prvokupa imala je i država i grad. Međutim, nisu ga iskoristili. U pola procijenjene vrijednosti ova zgrada otišla je u privatne ruke. Iduće dvije godine po zakonu su dužni zadržati joj namjenu i zaposlenike.

- Ja sam tu doma, ja tu živim. Više sam tu nego u svojoj kući. Svaki dan 12 sati dok dođem doma. I tako svaki dan, rekla je Katić.

- Mi smo kao jedna velika obitelj. Tu su se sklapali brakovi i kumstva. Mi smo kao jedna obitelj. Samo se ona smanjila godinama, sad nas 100 radi, nekad je bilo puno više, dodala je.

Trgovina dakle, barem za sada, ostaje. Roba kojom će se trgovati, njeno podrijetlo i kvaliteta trenutno je nepoznanica. Ali, jedno je sigurno, Nama kakvu smo znali i voljeli, ovdje više neće biti.