Može li mozak potaknuti ozdravljenje? Stručnjaci kažu: da

Iako čini samo oko 2% tjelesne mase, mozak koristi oko 20% ukupne energije tijela, čak i dok odmaramo. Neuroplastičnost omogućuje mozgu da se prilagodi novim iskustvima, uči i čak se oporavi od ozljeda, što znači da se mozak može mijenjati.

Mnogi bi pomislili da ideja o tome da mozak sam sebe odnosno čovjeka može izliječiti zvuči kao fikcija, no moderna neuroznanost pokazuje da postoji stvarna mogućnost da mozak, uz odgovarajuće stimulacije, može potaknuti vlastiti oporavak. Liječnici uvijek naglašavaju važnost pozitivnog stava i vjerovanja pacijenata u vlastiti oporavak, ali postoji li stvarno znanstveni temelj za ovo? “Da, postoji”, potvrdila je u podcastu PSIHOLOGiJA na Radio Sljemenu neuropsihijatrica akademkinja Vida Demarin.

Mozak, usprkos ozljedama i bolestima, može stvarati nove neuralne puteve i sam sebe obnoviti.

- Mozak nije fiksan organ, on je plastičan i može reagirati na različite stimulanse, objašnjava Demarin.

U prošlosti se smatralo da mozak prestaje biti podložan promjenama nakon određenih godina, no nova istraživanja pokazala su da to nije točno. Mozak ostaje sposoban reagirati na podražaje i u odrasloj dobi, što znači da je moguće potaknuti liječenje kroz posebne vježbe, terapije, pa čak i kroz naše misli.

Demarin ističe da važnu ulogu u ovoj plastičnosti imaju naše emocije i način na koji pristupamo životnim izazovima.

- Ljubav, razumijevanje i podrška okoline mogu aktivirati neuroplastičnost, jer mozak reagira na pozitivne stimulanse, objašnjava Demarin. To je od velike važnosti kad je riječ o oporavku od ozbiljnih bolesti, kao što su moždani udar ili neurološki poremećaji, jer je moguće da područja mozga koja su bila oštećena ponovo preuzmu funkciju putem stvaranja novih veza.

Posebno je zanimljivo kako mozak reagira na vanjske podražaje. Na primjer, ako osoba koja je pretrpjela moždani udar i oduzet joj je jedan dio tijela gleda ljude na televiziji kako plešu ili izvode gimnastičke vježbe, mozak reagira kao da ta osoba samostalno izvodi te pokrete.

- Mozak ne vidi razliku kada radi ta osoba i kada drugi rade. To su ti tzv. zrcalni neuroni. Znači mozak može preslikati ono što vidi. Ako osoba koja ne može ništa s desnom rukom ili nogom na televiziji gleda ples, gimnasticiranje, mozak reagira na to, aktivira isti onaj dio svoj koji bi bio potreban da on to napravi. Tako se polako stvaraju te nove veze i polako se onda i ta motorika te osobe može na neki način oporavljati. To je vizualizacija. Znači, zamišljanje, trebaš zamisliti pokret, zamisliti da si potpuno zdrav, pojasnila je Demarin. Ovo je jedan od načina na koji mozak može započeti proces oporavka, iako pacijent fizički nije u mogućnosti izvoditi te pokrete.

Jedan od pionira koji je proučavao moć samosugestije i unutarnje snage bio je francuski psiholog Emile Coué. Početkom 20. stoljeća proveo je eksperiment na pacijentima koji su imali određene probleme sa psihom. Pacijente je podijelio u dvije grupe. Jednoj grupi je dao lijekove i liječili su se standardnim metodama, a drugoj grupi je dao zadatak da svako jutro i svaku večer ali onako sa zadovoljstvom i svjesno 20 puta izgovore rečenicu „svaki dan u svakom pogledu sve mi je bolje ili osjećam se bolje“. Nakon mjesec dana oni pacijenti koja su svjesno ujutro i navečer govorili da se osjećaju bolje su mogli otići iz bolnice ozdravljeni, a ovi drugi koji su bili samo na lijekovima nažalost još nisu.

- Znači, to je ta autohipnoza - oni su sami sebe uvjerili da mi je bolje, pojasnila je akademkinja.

Kao što je Demarin zaključila: "Mozak nas može iscijeliti, ali nas također može i razboljeti. Naš način razmišljanja, emocija i vjerovanja ima dubok utjecaj na naše zdravlje."