Novi podaci Registra za rak RH: Rak pluća i dalje vodeći uzrok smrti

Objavljen je izvještaj Rak u Hrvatskoj 2023./2024., nova publikacija Registra za rak Republike Hrvatske, koja donosi najnovije podatke o incidenciji i mortalitetu od raka. Iako smo po incidenciji drugi u Europi, iza Danske, a po mortalitetu treći, iza Mađarske i Slovačke - ipak nam mortalitet pada, a raste stopa preživljenja. Ohrabruje podatak da je u posljednjem petogodišnjem razdoblju petogodišnje preživljenje poraslo s 54 na 59 posto.

U emisiji HTV-a "Studio 4" o tome je govorio izv. prof. dr. sc. Mario Šekerija, epidemiolog i voditelj Odjela za maligne bolesti u Registru HZJZ-a.

- Jučer je bio Svjetski dan raka i na HZJZ-u smo odlučili obilježiti ga službenim puštanjem ove publikacije. Naš Registar za rak kao jedan od najstarijih registara uopće u Europi i u svijetu, koji postoji skoro 70 godina, redovito objavljuje podatke o incidenciji i mortalitetu, dakle koliko ljudi obolijeva od raka i koliko ljudi umire od raka, započinje epidemiolog.

Sada su prvi put u zajedničkoj publikaciji objavili još dva važna epidemiološka indikatora. Prvo je petogodišnje preživljenje - koliki udio ljudi preživi pet godina nakon dijagnoze. On je sada 59 posto. Drugi je podatak o prevalenciji bolesti - koliko ljudi u Hrvatskoj danas živi, a da im je nekada u životu bila postavljena dijagnoza raka. Ta brojka iznosi 187.000, što je gotovo pet posto cijele populacije. Za usporedbu, 2001. godine je brojka bila nešto malo viša od 60.000. To je pokazatelj toga da uz rastuću incidenciju ljudi ipak sve dulje žive.

Gotovo tri tisuće Hrvata godišnje umire od raka pluća

Najčešći rak u Hrvatskoj s gotovo 4.000 novih slučajeva godišnje je rak debelog i završnog crijeva. Kod muškaraca to su rak prostate, rak pluća i rak debelog i završnog crijeva. Kod žena je to rak dojke, rak debelog i završnog crijeva i rak pluća.

- Najčešći uzrok smrti u oba spola je rak pluća. Gotovo 3.000 osoba godišnje u Hrvatskoj umire od raka pluća. Prije otprilike 20 godina smrtnost od raka pluća u Hrvatskoj bila je sedam puta veća kod muškaraca nego kod žena, a danas je omjer 2,5 puta, ističe.

Četiri epidemiološka indikatora - incidencija, mortalitet, prevalencija i preživljenje - najinformativnije su kada se promatraju zajedno, jer svaki od njih može dati jedan dio slagalice.

- Raste pojavnost karcinoma koji su povezani s debljinom, a to su najčešće rak tijela maternice u žena i rak gušterače, govori epidemiolog.

U posljednje vrijeme raste svijest o važnosti pregleda, a što se više ljudi odluči pregledati, to je veća šansa da će porasti broj dijagnoza raka. Koliko god to paradoksalno zvuči, naglašava, to pokazuje da imamo povećanu svjesnost, kvalitetan zdravstveni sustav te da ljudi više brinu o svom zdravlju.

- Muškarci češće obolijevaju od raka, oko 53 posto svih slučajeva raka su kod muškaraca, a oko 47 posto kod žena. Što se tiče dobi, najčešća zloćudna bolest kod dječaka i djevojčica je leukemija. U mlađoj odrasloj dobi, od 15 do 39 godina, kod muškaraca je to rak testisa, a kod žena rak štitnjače. U određenoj dobi kod žena rak dojke postane najčešći. U najstarijoj životnoj dobi, 85+, najčešći rak i u muškaraca i u žena je rak debelog i završnog crijeva, navodi epidemiolog.

Većina Hrvata vodi nezdrav život

Kada je riječ o raku debelog i završnog crijeva, rizični čimbenici su vrlo rasprostranjeni u Hrvatskoj populaciji, a to su loša prehrana, prekomjerna tjelesna težina, nedovoljna tjelesna aktivnost, konzumacija alkohola i pušenje.

- Što se tiče primarne prevencije - osvještavanja ljudi o preuzimanju odgovornosti za vlastito zdravlje, postoji puno javnozdravstvenih akcija, ali mislim da je u ljudskoj psihologiji to da svi misle "neće mene", a onda kada pogodi, prelazimo u razmišljanje o nekim drugim stvarima, kaže.

Primarna prevencija ne smije biti samo odgovornost pojedinca niti samo zdravstvenog sustava, epidemiolog ističe kako je to multisektorska odgovornost. Smatra kako je važno napraviti okoliš i sustav u kojem je baviti se tjelesnom aktivnošću, imati zdravu prehranu i slično tome nije nešto što zahtijeva dodatni trud, nego nešto što dolazi samo po sebi.

Cijeli razgovor možete pogledati u nastavku: