Zdrav život na pitomom brežuljku

Ksenija Škacan je Francuskinja i Hrvatica, Parižanka i Samoborka te jedna od prvih, i rijetkih žena koje su ušle u svijet IT-a u njegovim počecima, ekonomistica, ali i operna pjevačica, skladateljica, žena koja govori pet stranih jezika, i koja se, u zadnje vrijeme, pronašla i u permakulturi, po čijim zakonitostima gradi kuću u Draganje Selu kod Samobora.

Na pitomom brežuljku u srcu Samoborskog gorja u Draganje selu, koje je u sastavu grada Samobora, prostire se imanje Ksenije Škacan.

Ova rođena Samoborka, koja danas uživa u tišini svojeg permakulturnog vrta u blizini šume, gdje skakuću vjeverice i plaho izviruju srne, žena je impresivnog životopisa. S majkom je sa 6 godina odselila u Francusku gdje se školovala i živjela više od 50 godina.

Bila je operna pjevačica, skladateljica, studirala je matematiku, izučavala političke znanosti i ekonomiju i već 1980-ih godina ušla u svijet IT-a. Svestrana kakva jest zainteresirala se i za permakulturu još dok je bila u Francuskoj 2015.

- Prvo vas zainteresira priroda, tu se počne. Onda sam se malo zainteresirala, čitala po internetu, i pronašla tu permakulturu, kaže Ksenija.

Životni prostor se dizajnira tako da štedi energiju, vodu, a u to se uklapa i proizvodnja hrane na licu mjesta.

- Dogovorila sam se s jednom fondacijom koja je imala dvorac na raspolaganju, da ćemo preokrenuti nekakav Centar za permakulturu blizu Španjolske u Pirinejima, dodaje Ksenija.

Godinu dana nakon povratka u rodni grad, 2018. godine kupila je imanje s trošnom kućom i voćnjakom od 36 stabala starinskih sorti jabuka kao što su zimska citronka i božičnica, jedna od rijetkih zaštićenih hrvatskih sorti jabuka.

- I sve više kako sam vidjela da mi se dopada živjeti u zelenom i u prirodi, odlučila sam da idem graditi jednu kuću isto po tim principima permakulture, ističe Ksenija.

Osmislila je i voćnu ogradu na rubu imanja duž koje je posadila bobičasto voće poput ribizla, malina, kupina i aronije.

- Pregledaš što je najbolje i to je tlo čisto bilzu šume tako da je dosta dobro za bobičasto voće, maline su jako uspješne, jabuke su jako uspješne, napominje Ksenija.

U prilog tomu govori i bogati urod jabuka koji na godinu zna biti čak 1400 kg. U vrtu su i dvije povišene gredice s celerom i drugim kulturama, među kojima raste i cvijeće kao što su lijepe kate, gladiole i ivančice.

Kombiniraju se biljke koje se međusobno podupiru i štite te se tako smanjuju problemi sa štetnicima i bolestima. Na tlo u gredicama između kultura stavlja tzv. malč koji se sastoji od slojeva granja, otpalog lišća i zelene pokošene trave. To je organski materijal bogat ugljikom koji povećava plodnost tla.

Od 2023. godine Ksenija gradi kuću prema principima prirodnog graditeljstva:

- To kao prvo znači da ste orijentirani prema Suncu za jutro, a ne okrenuti prema zapadu gdje je Sunce pretoplo navečer i onda ugrijava previše, objašnjava Ksenija.

Stoga je i njezina kuća, koja je sva u drvu okrenuta u smjeru jugoistoka. Ujutro je Sunce na istoku i tada na toj strani ima najviše svjetla. Zato je zid tu viši, dok je na sjevero-zapadnoj strani niži. Krov je kosi.

- Kuća ima samo 70 četvornih metara, a krov ima 160, to je puno više, a cijela voda koja dođe na taj krov je upotrebljavana za jednu cisternu koja se čuva ili se to upotrebljava za vanjsko pranje ili za zalijevanje vrta. I sve je napravljeno s obzirom na to da je suha gradnja, to znači da tu nema morta. Zidovi su napravljeni od velike grede što sam pazila da drvo ne dolazi iz Sibira, nego bliže, nismo našli baš hrvatsko drvo nego smo našli austrijsko drvo. Ako ne nađeš, moraš ići malo dalje, ne moraš gubiti ni toliko vremena, ni novaca da bi lokalno kupio, nego prilagodiš se, nađeš nekakav balans, priča Ksenija.

Zanimljivo je da je oko kuće tzv. ganjak ili trijem po uzoru na stare žumberačke kuće i proteže se duž cijele njezine dužine.

- Okolo kuće ima nadstrešnica koja ide dosta daleko, najmanje 1,20 m i onda su ti vanjski zidovi zaštićeni i kad kiša pada, ne pada nikada po zidu. Pada možda na početku ganjka, dodaje Ksenija.

U Draganje selu još samo 2 ili 3 kuće imaju taj starinski ganjak. Po pravilu se iz njega ulazi u vežu, a iz nje u osnovne prostorije te je on uvijek ograđen. No Ksenija na svoj neće stavljati ogradu zbog čarobnog pogleda na samoborske brege.