Zona 360: Do "stručnjaka koji vole ljude iznad svega" teško je doći

Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora trenutačno broji oko 1600 ovlaštenih stručnjaka, što je nedovoljno za potrebe djece s teškoćama u razvoju i odraslih. Jedan od velikih izazova jest nedostatak šifre djelatnosti u zdravstvu, što otežava pristup uslugama edukacijskih rehabilitatora i njihovo vrednovanje. Time su mnogi korisnici uskraćeni za pravovremenu i kvalitetnu pomoć, osobito u najranijoj fazi razvoja. U Zoni 360 gostovala je dr. Ana Skender, predsjednica Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora.

Struka je usmjerena na rad s osobama s invaliditetom i teškoćama, pružajući podršku kroz interdisciplinarni pristup, ali su još uvijek deficitarno zanimaje.

- Edukacijski rehabilitatori se školuju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i upisna kvota je ove godine, i svih ovih godina, zapravo premala. To je negdje oko 50 studenata. Međutim, ono što je dobro i što je novo, što možda ljudi ne znaju, jest da se sad edukacijski rehabilitatori školuju i na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, i negdje je kvota oko 30. Tako da ima malih pomaka, ističe Ana Skender.

Ograničena dostupnost usluga

Jedan od velikih izazova je nedostatak šifre djelatnosti u zdravstvu, što otežava pristup uslugama edukacijskih rehabilitatora i njihovo vrednovanje.

- Ima jedan vaš kolega koji je u pisanim medijima rekao za edukacijske rehabilitatore da su to stručnjaci koji vole ljude iznad svega. Međutim, koliko god voljeli ljude iznad svega, upravo ovo što ste rekli, imamo posla u budućnosti i imamo što za raditi. Trenutačno postoje određeni, pa neću reći izazovi, reći ću problemi s kojima se susrećemo, a to je da određeni dio populacije, djece s teškoćama, ali i odraslih, zapravo ne mogu doći do naših usluga. Konkretno u zdravstvu mi nemamo šifru. Tako da se niti vrednuje, niti se vidi taj naš rad, a da ne kažem da se uskraćuje pravo svakom tom djetetu da dođe do edukacijskog rehabilitatora, koji je prvenstveno stručnjak, koji se bavi jednim općim poticajem općeg kognitivnog razvoja, rekla je Skender.

Iako se o sustavu rane intervencije često govori u medijima, Skender podsjeća da će sva ta djeca koja su sad mala narasti jednog dana i potrebno je pronalaziti rješenja i za njih. Nakon 21. godine, to je još jedan izazov struci. Usluge su,naglašava, teže dostupne.

 - Meni osobno se čini da sustavi međusobno još nisu dovoljno povezani. Pojedinci kao profesije koje rade unutar sustava, oni su zaista povezani. Meni trebaju i drugi profili stručnjaka u mom kliničkom radu, pa treba mi i profil logopeda i radnog terapeuta i fizioterapeuta. Međutim, sustavi moraju biti povezani, odnosno sustav socijale sa sustavom ministarstva i sa sustavom obrazovanja. Čini mi se da tu još imamo zaista prostora za rad. Jer ono što mogu direktno govoriti, u kliničkom radu vi imate dijete koje u jednom sustavu ostvaruje sedam terapija, dok drugo dijete u drugom sustavu je pet godina na listi čekanja. Mislim da je došlo vrijeme napokon da se umrežimo, vidimo popis onoga što imamo i to iskoristimo na najbolji mogući način, kaže.

Asistivna tehnologija i pogled u budućnost

Hrvatska komora je razvila standarde za asistivnu tehnologiju i nada se da će uskoro biti omogućena dostupnost ove pomoći svima kojima je potrebna, uključujući i one u manjim sredinama.

- Ovo je izazovno pitanje i tiče se zapravo više resora. HZZO-a, Ministarstva zdravstva, Ministarstva socijale, ali i Ministarstva obrazovanja. Ono što mogu reći je da je Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora napravila standard u asistivnoj tehnologiji i nadam se da će to u budućnosti zaživjeti da svako dijete kojemu je potrebna asistivna tehnologija zaista ju i dobije. To je neophodno, navodi.

Pri tom je naglašeno da tehnologija ne može zamijeniti ljudski pristup jer "umjetna inteligencija nema srce".

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: