Književna preporuka Jagne Pogačnik

Književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je ovaj tjedan knjige "S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu" i "Uvjerljivo drugi".

Gail Honeyman - S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu, Znanje

Gail Honeyman je škotska spisateljica koja je svoj prvijenac napisala u pauzama i nakon radnog vremena na poslu uredske službenice. Prijavila se na natječaj za neobjavljeni rukopis. Nije pobijedila, ali je jedna od članica žirija bila literarna agentica i upravo se njoj priča o svidjela. Kad ga je dovršila, osmero je nakladnika licitiralo za prava. Kad je stigao na police britanskih knjižara, već je bio prodan u 30 drugih zemalja. U pripremi je i filmska ekranizacija.

Za roman je ovjenčana nagradom Next Chapter Award zaklade Scottish Book Trust i prestižnom nagradom Costa za debitantski roman. Knjiga je odmah po objavljivanju postala bestseler Sunday Timesa, a potaknuta uspjehom, Gail Honeyman se posvetila  karijeri profesionalne spisateljice.

Eleanor Oliphant je tridesetogodišnjakinja u raskoraku s društvenim normama, uredska čudakinja, staromodno odjevena usamljenica, sklona izgovoriti ono što misli, meta ogovaranja među kolegama. Svaki dan na posao nosi istu odjeću, za ručak jede isti obrok, na istom mjestu, rješavajući križaljku. Izbjegava društvene interakcije, pa vikende obilježavaju smrznuta pizza i votka.

U prvom redu to je roman o usamljenosti - ona nema prijatelja, ne izlazi, kolegama na poslu predmet je podsmijeha. Jedina osoba koju ima je 'mamica' koju zove svake srijede navečer i zasipa uvredama.

U današnje vrijeme usamljenost je novi rak - nešto sramotno, nepristojno, za što smo iz nekog tajanstvenog razloga sami krivi, kaže glavna junakinja.

Ideja za roman i nastala je na osnovu jednog novinskog članka o usamljenosti.

Upravo je pronašla muškarca života, premda on to još ne zna jer je pjevač poznatog benda, zbog kojeg kupuje računalo i mobitel, kako bi doznala sve o njemu, kupuje novu odjeću, mijenja frizuru.

U njezin život posve neplanirano ulazi ljubazni informatičar s posla, a potom i starčić kojem pomaže ustati na pješačkom prijelazu. Zbližava se s njim, posjećuje ga u bolnici i donosi mu darove i to dobro djelo uzrokovat će promjenu - srušit će zidove koje je Eleanor podigla oko sebe i morat će naći hrabrost da se suoči s mračnim zakucima koje je cijeli život zaobilazila.

Tužan i istovremeno smiješan roman, s preokretom na kraju koji čitatelj uopće ne može naslutiti, a poruka knjige: nikad nije prekasno, ni za koga od nas.

Sven Popović - Uvjerljivo drugi

Roman koji u prvoj rečenici jasno, ali ipak vjerojatno ironično, odbacuje svaku sličnost s nečim što bi funkcioniralo kao generacijski roman.

Autobiografski roman u kojem glavni lik, neimenovani mladi pisac kojemu se bliži trideseta živi s roditeljima i nikako da dođe do stalnog posla, ispisuje svoju svakodnevicu. Točnije, ispisuje 'sebe', nakon što je otvorio bocu u koju su pohranjene sve one knjige, filmovi i bendovi koje je konzumirao, djevojka koju je volio ali izgubio, frendovi i kvartovski likovi s kojima se povezao i svijest kako bi se nešto trebalo pokrenuti, u bilo kojem segmentu, od pisanja do emotivne veze, ali zna da to ne ovisi samo o njemu samome.

Roman jedne generacije, one koja je u godinama kad bi nešto mogla i htjela, ali su okolnosti takve da se adolescencija ponekad može produžiti i na itekako zrele godine.

Glavni lik, koji se iako je riječ o autobiografskom pisanju, ne trudi biti simpatični gubitnik, dapače povremeno je vrlo antipatičan, isključiv, lijen, misli da je bolji od drugih, ide na živce i samome sebi, ali kad se uroni u njegove unutarnje monologe do izražaja dolaze ne samo njegova inteligencija, nego i ranjivost i autoironija.

Na vrlo je zanimljiv način u roman inkorporirana ljubavna priča koja u jednom trenutku postaje dominantna, kao i mapa jednog kvarta, grada i općenito urbane mitologije koja je povremeno izvedena vrlo dojmljivim poetskim pasažima.

Kraj romana donosi neočekivanu osnaženost glavnog lika koji odjednom ima potrebu iskazati i zrnca optimizma u budućnost.