32. SFF: Svjetska premijera dokumentarca Damira Markovine

Dokumentarni film "Živjet ćemo zajedno" u režiji Damira Markovine, nastao kao hrvatsko-bosanskohercegovačka koprodukcija i uz potporu Hrvatskog audio-vizualnog centra (HAVC), svjetsku premijeru imao je na 32. Sarajevo Film Festivalu gdje su reakcije publike pokazale kako on nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

"Živjet ćemo zajedno" prikazan je u okviru programa u kojemu se natječe za nagradu "Srce Sarajeva" za najbolji dokumentarac, a Damir Markovina je u tom ostvarenju posegnuo za ozbiljnim izazovom portretirajući obiteljsku dramu koju je prouzročio raspad bivše Jugoslavije, ratovi koji su uslijedili i traumatično nasljeđe što je iz toga proisteklo.

Redatelj je nakon sarajevske premijere poručio kako smatra da je upravo posao filmaša-dokumentarista svjedočiti kako je to živjeti u naše vrijeme i u sadašnjem društvu i kakve to borbe podrazumijeva.

Okosnica radnje je lik Roka Markovine, redateljevog oca koji je postao svojevrsnim simbolom Mostara kakav je nekada bio i kakvoga više nema. Taj je grad napustio 1993. nakon što mu je oduzet stan i otišao živjeti na Korčulu, duboko nesretan zbog uništenja i stradanja kojima je svjedočio kao Mostarac i osoba pod čijim je zapovjedništvom bila služba Civilne zaštite kada su počeli napadi JNA. U toj je ulozi morao organizirati pokop gotovo 400 sugrađana poginulih u topničkim napadima na grad.

Inženjer brodogradnje s doktoratom iz strojarstva, dušom i srcem privržen socijalizmu i ideji bratstva-jedinstva Markovina je 1990. godine kao jedini SDP-ovac iz Mostara izabran u prvi višestranački parlament Bosne i Hercegovine i ostao je u njegovu sazivu do 1996. Na očuvanje mira i zajedništva te opstanka BiH uporno je pozivao s parlamentarne govornice.

Ostao je zapamćen i kao jedini zastupnik koji je glasao protiv ratifikacije Daytonskog sporazuma smatrajući kako je on nepravedna nagrada onima koji su započeli rat pokušavajući uništiti BiH kao državu i napraviti veliku Srbiju.

Ostao je dosljedan u kritici nacionalističkih politika, njegove su istupe hvalili ili su ga baš zbog njih napadali, a on se nakon umirovljenja u zvanju redovitog profesora Sveučilišta u Splitu povukao iz javnosti.

Sada je u filmu Damira Markovine otvorio dušu:

- Ne želim u podijeljeni grad u kojemu se ljudi mrze, kazat će Roko odgovarajući na pitanje svog sina i redatelja zašto se ne vrati živjeti u grad kojega je uvijek volio.

Žestoko optužuje nacionaliste za takvo stanje, vrti glavom kada čuje čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića, uz jedva prikrivene psovke komentira čak i nastojanja svog drugog sina Dragana da ga argumentima uvjeri kako je bio u zabludi i prije rata kao i danas.

Dragan, povjesničar i publicist, poručuje ocu kako su ga prije rata iznevjerili njegovi vlastiti stranački drugovi, ali i oni Mostarci koji su na masovnim skupovima javno iskazivali potporu bratstvu i jedinstvu a prvu su priliku iskoristili kako bi se nacionalno svrstali.

Nakon svega što se dogodilo tijekom rata, kazat će mu Dragan, velika je stvar što se u podijeljeni Mostar o kojemu njegov otac govori, oko osam tisuća Bošnjaka vratilo u svoje domove u zapadnom dijelu grada gdje su većina Hrvati.

Takve se epizode u kojima se zrcali šizofrena stvarnost predratnog, ratnog i poratnog Mostara ali i cijele BiH smjenjuju kao na traci a svaka od njih filmu daje posebnu dinamiku koja gledatelje veže uz ekran. 

Roko Markovina kao svoj životni kredo publici prenosi poruku svog oca: "U ratu sačuvaj dva prsta obraza a život ako stigneš".

Redatelj će otkriti kako je njegov otac ipak promijenio mišljenje i baš uoči premijere filma u čijem je središtu odlučuje se vratiti u Mostar.

- Za mene je to najvažniji rezultat ovog filmskog procesa. Želim vjerovati da je on pomogao tom ogromnom životnom koraku mog oca i zatvaranju kruga njegovog progonstva. U univerzalnom odnosu oca i sina, smatram zbilja nužnim da moja generacija, svaka generacija, bez obzira na stranu, postavi roditeljima na čijoj se straži dogodio rat pitanje: Zašto? Šta si radio u ratu, tata?, kazao je Damir Markovina za Žurnal SFF-a.