Kazalište za slijepe i slabovidne ''Novi život'' obilježava 75 godina

Međunarodni festival kazališta slijepih i slabovidnih - BIT, večeras otvara 12. izdanje i donosi predstave iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Rumunjske te programe iz Velike Britanije i SAD-a. Iza njega stoji najstarije Kazalište slijepih i slabovidnih na svijetu, koje ovih dana obilježava 75. obljetnicu. 

Prije 75 godina prvi se put podignuo zastor Kazališta slijepih i slabovidnih. Progledao je dio publike, a u kazalištu je počeo Novi život. 

- Novi život već tada započinje s profesionalnim redateljima recimo Tom Durbešić, Mirko Merle, Vjekoslav Mršić i put koji će Nina Kleflin prebaciti 90-ih u jedno aktivno plesno, i neverbalno i razigrano kazalište, rekao je direktor festivala BIT i ravnatelj kazališta Novi život, Vojin Perić.

U njemu danas rado režiraju Mario Kovač, Ksenija Zec te više od 4 tisuća predstava i 140 premijera. No, i dalje nemaju status profesionalnog kazališta.

- Jedina razlika između nas amatera i profesionalaca je u tome što mi nakon svog radnog vremena, kada dođemo u 16 sati ili 17 nakon posla, ovdje dođemo i radimo sate i sate na daskama koje život znače i provodimo na probama, pojašnjava Suzana Bliznec, glumica u kazalištu Novi život.

Jedini međunarodni festival slijepih

A upravo ''Podmornica'' u kojoj glumi, otvara 12. izdanje jedinog Međunarodnog festivala slijepih na svijetu - BIT. U Vidri gostuju i umjetnici iz Rumunjske, Srbije, i Slovenije.

- Najveći problem je to da nađeš jedan stvarno dobar tekst, danas je poplava svega i u kazalištu, svega mora biti, kao varijanta fast food-a, a ako želiš nešto dobro napraviti moraš dobiti dobar tekst, govori glumica Metka Pavšič.

Kazalište još uvijek nema profesionalni status

Kroz povijest kazališta vodi Muzej grada Zagreba. Prilagođen tehnički osobama s invaliditetom jer je prisutan uvećani tisak, brajičino pismo te prijevod na znakovni i engleski jezik.

- Međutim to je i izložba za sve, a to je isto tako jedna od parola našeg Come -ina je Museum is for all, dakle radimo izložbe koje su za sve, ali i prilagođene. U budućnosti, nadam se nećemo morati naglašavati da su prilagođene nego će to postati standard, objašnjava Aleksandra Bugar, koautorica izložbe i tekstova u Muzeju grada Zagreba,

Dodaje, na vizualu izložbe Vojin Perić kao Don Kihot - a umjesto vjetrenjača, bori se sa sustavom profesionalizacije kazališta. 

-Kazalište nema status profesionalnog kazališta jer u njemu ne glume profesionalni glumci, no ne mogu ni glumiti jer slijepe i slabovidne osobe ne mogu se školovati na Akademiji dramskih umjetnosti, pojašnjava Bugar.

- Jesmo li spremni biti profesionalno kazalište? U okviru nekog zagrebačkog kazališta, kao druga scena, to jesmo, dodaje Perić.

Novi Zakon o kazalištu, kroz termin specifičnog kazališta - mogao bi donijeti rješenje, do tada Perić poručuje: 

- Mi ćemo jednom imati taktilne staze, imat ćemo semafore zvučne, što god hoćete - ali mi moramo imati ljude koji nas prihvaćaju.