I nakon 170 godina Turgenjev oduševljava publiku

Malo je onih koji nakon ovako duge i teške pandemijske krize ne bi proveli mjesec dana na selu. Kako je jedna takva ladanjska priča izgledala prije 170 godina, otkriva nam ruski klasik Ivan Sergejevič Turgenjev u svojoj najpoznatijoj drami koja stoljeće i pol ne silazi s kazališnih dasaka diljem svijeta. 

U netipičnom prostoru za klasičnu rusku književnost, polukružnoj dvorani Teatra ITD, lirska komedija "Mjesec dana na selu" ogoljena je priča o ljubavi i ljubomori sa samo pet likova.

Izazov je to bio i Teatru ITD, točnije redateljici Anastasiji Jankovskoj, koja je s izvrsnom glumačkom ekipom pred publiku donijela emocijama prožetu predstavu.

Na sinoćnjoj premijeri je bila ekipa Vijesti iz kulture:

- S tim smo dobili na dinamici i sužavanju tema jer doista Turgenjev, za razliku od Čehova, lije puno vode kako se kaže u Rusiji, napominje redateljica Anastasija Jankovska.

A na akademijama u Sankt Peterburgu i Moskvi, gdje je redateljica Jankovska počela umjetničko obrazovanje, s glumcima i redateljima radi se na poseban način. Ondje svi redatelji prođu školu glume, kaže, jer moraš znati što tražiš od glumca.

- Ti moraš pokazati njima misao na neku n-tu potenciju, da bi glumac mogao to prevesti na svoj organizam, što je ponekad čudno za hrvatske glumce, ali u Rusiji to uopće nije čudno, dodaje redateljica.

U ulozi Natalije Petrovne nastupa Judita Franković Brdar koja otkriva da voli glumiti u malim prostorima:

- Zato što dozvoljavaju da intimni trenuci budu zaista intimni i da vidite svaki pogled, svaku suzu, svaki osmjeh. Ja sam ta vrsta glumice koja cijeni takve prostore, kaže Judita Franković Brdar.

Ulogu Beljajeva tumači Kristijan Petelin kojem je ovaj projekt zanimljivo i novo iskustvo.

- Nisam se baš susretao s takvim glumačkim zadacima, napominje Petelin.

Glumac Sven Jakir utjelovio je Rakitina.

- Mislim da je to zapravo frommovski, da je prava ljubav ona koja ne veže nego koja pušta, komentira Jakir.

Nedostiguti ideal ljubavi, moderna je tema - danas kao i prije 170 godina kada je Turgenjev napisao "Mjesec dana na selu", jer potreba za pažnjom, opsesija sobom i neosjetljivost prema drugima - ne zastarijevaju.