U Zagrebačkom HNK 33. dodjela Nagrada hrvatskog glumišta

Na današnji dan 1860. glumac Vilim Lesić, prema uputama Dimitrija Demetra objavio je - da će se "od sutrašnjega dana na zagrebačkoj pozornici govoriti samo hrvatski". I upravo se na taj važan dan za hrvatsku kulturu već 33 godine dodjeljuje Nagrada hrvatskog glumišta.

U zagrebačkom HNK bila je i ekipa HRT-a, a novinarka Mirna Farkaš Salamon razgovarala je s dobitnicama Nagrade za svekoliko umjetničko dostignuće, glumicom Brankom Cvitković i primabalerinom Almirom Osmanović koje su se prisjetile svojih početaka na daskama pozornice, ali i svojeg velikog prijateljstva.

- Almira i ja opet smo zajedno na ovoj sceni, što mi je neobično drago i odmah mi je lakše stajati na njoj. Mi smo suputnice, supatnice, ali nismo suparnice, što je divno. Evo, imam tremu naravno, kao i Almira, to je moj povratak na ovu scenu. Ja sam mislila da više neću nikad stati na nju, ali evo, vrlo sam uzbuđena i sretna da sam s Almirom ovdje, poručila je Cvitković.

- Kad sam ja dolazila, dakle prije tih 50, 60 ili 70 godina, onda je Branka bila mlada frajerica koja je imala jednu super predstavu "Zagrepčanka" s našim glumcem, pokojnim Oreškovićem. To je bila jedna hit-predstava i ja sam došla ovdje. Od onda smo mi nerazdvojne, zaista nas veže ova pozornica, posao, drama i balet. Branka je čak u mojim špicama plesala, glumila je ćelavu pjevačicu. Ja sam joj davala vate, njoj je krvarilo stopalo, a ona je mene učila kako govoriti. Povezanost je apsolutna, opisala je Osmanović.

- Stvarno smo bliske, i to je tako divno, da nas i ova nagrada veže večeras, nadovezala se Cvitković.

Sve uloge koje su imale za vrijeme svojih karijera teško je uopće pobrojiti.

- Puno više od 60. Ja ni ne brojim one nekakve malo manje uloge, ali ove naslovne, glavne, to je bila ta velika brojka. Ali nije to sve. Ja nisam bila ovdje vezana baš tako da ne mogu napraviti neki izlet van ove kuće, tako da sam ja radila jednu karijeru paralelnu s HNK. Ima toga jako puno, ali brojke su brojke. Pa svašta. Ovdje sam jednu trećinu povijesti HNK, jednu trećinu povijesti ove kuće. To je dovoljno, zaključila je Cvitković.

- Mislim da ovdje postoje tragovi ne samo mojih špica nego i mojih krvavih nogica. Jer te špice uvijek su bile preplavljene krvlju. To je zaista jedan težak, pretežak posao, ali je čaroban. I sve što smo radile i Branka i ja, povezivala nas je velika ljubav prema teatru, prema umjetnosti. Ovo je naš dom, ovo je naš život. I to je sukus našeg života uostalom. Ondje su nam dječica negdje i oni su na neki način možda malo bili uskraćeni, ali potrudile smo se čak i taj dio odraditi.

Nadoknadile smo mi sve to, nadodala je Cvitković.

Poseban program posvećen dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta održat će se večeras. Za najbolju se predstavu natječu "Drvene ptice" koprodukcija Varaždina i Splita, "Kućica za pse" kazališne družine Arterarij i splitski "Robi K., Crvenkapa je mrtva", dok je u kategoriji mjuzikla tijesna borba između "Splitskog akvarela", "Jadnika" i "Six".