Ministrica Obuljen Koržinek i HRT-ov novinar zamijenili uloge

Donosimo priču o izložbi fotografija "Zore i sutoni" našeg kolege Maroja Vučićevića. Iako se već petnaestak godina bavi fotografijom, naš daroviti, ali samozatajni umjetnik tek se sada dao nagovoriti na izložbu, i to u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Mnogobrojne je posjetitelje oduševio svojim eteričnim fotografskim svjetovima.

U obilasku u Noći muzeja, u Galeriju Kranjčar, svratila je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Pogledavši fotografije, odlučila je intervjuirati našeg Maroja Vučićevića.

- Večeras smo u Noći muzeja zamijenili uloge. Ovdje sam s mladim fotografom koji je predstavio svoju iznimnu izložbu. Možete li mi reći nekoliko riječi o ovoj izložbi i što vam znači izlazak u Galeriju Kranjčar, upitala je ministrica.

- Ovo je predivno mjesto za pokazati se na likovnoj sceni, a društvene mreže su ipak nešto drugo. Izložba poručuje kako u današnjem vremenu treba stati, zastati, zaboraviti na brige i probleme te svijetu oko nas, koji je lijep, dopustiti da nas liječi, odgovorio je Vučićević.

Fotografije su, kako je pojasnio, nastajale 15-ak godina, većinom u Zagrebu i susjedstvu. 

- Tamo gdje je ljepota svijeta najjasnija i najlakše dolazi do nas. To su spojevi dana i noći, dodao je.

Izložba fotografija "Zore i sutoni"

Maroje Vučićević pjesnik je fotografije. Uz nju se meditira, sanja, čudi, divi... Šapuće i poezija njegova oca, nezaboravnog pjesnika Stojana Vučićevića koji je pjevao o "stazi što spram zore pupa". I doista, kao nekim duhovnim testamentom, prodisale su se i Marojeve "Zore i sutoni".

- Ne možemo dozvoliti da brige, problemi i žurbe budu jedini dio našeg života, svijet oko nas je prelijep, on bez obzira što mi činili, njegova ljepota izlazi najviše kroz sutone i zore, poručuje Maroje Vučićević.

- Bira sutone ili zore, dakle kada je utišana atmosfera, ne znaš je li suton ili zora, gdje je sve nekako rastvara i dematerijalizira, naglašava Marija Tonković, povjesničarka umjetnosti.

Izložba u galeriji Kranjčar poput metafizičkog je putovanja čudom života što odijeva i razodijeva iznutra i izvana - svjetlošću, tamom, maglom, tišinom - pejzaže, vedute, ljude. Trenutke kada zore i sutoni grle svijet mističnim ljepotama.

- Ono što me posebno fascinira u životu kada ljudi iz jedne domene zakoračuju u drugu i to naprave posvećeno, predano, požrtvovno, kaže Damir Hoyka, fotograf.

- Večeras vidimo da je izložio vedute i pejzeže, a ne znamo da je on dobar i u portretima. Radio sam s njim tri kampanje, a Maroje je specifičan u portretima jer nađe specifičnu atomosferu, kaže Josip Joško Tešija, artmodel.

Ove eterične fotografske priče refleksija su onog unutarnjeg, bezimenog koje inspirira, pokreće, povezuje, daruje. I poziva promatrača na zajednički let svakodnevnom čarolijom života.