Književnost u Domovinskom ratu

Domovinski rat, a posebno Vukovar kao jedan od njegovih najvećih simbola, svoje mjesto ima i u našoj književnosti. Najsnažniji su odjek u javnosti imale knjige novinara Siniše Glavaševića i Alenke Mirković koji su, sa svojim sugrađanima, proživljavali agoniju u opkoljenom gradu. 

Tijekom rata i poslije njega nastao je cijeli niz književnih djela, koja su se bavila individualnim i kolektivnim ratnim traumama. Sjećanja, koja su živa i danas, inspiriraju i nove generacije.

„Ne osjećam bol, samo drhtavicu strašnu i do kostiju studen, do duše studen.”

Ovo su stihovi iz pjesme Pismo poginulog ratnika, jedne od najizvođenijih koje su nastale u Domovinskom ratu. Pjesnik i branitelj Tomislav Domović napisao ju je u rovu, na koljenu, na marginama starih novina.

- Jednostavno kao municija, kao još jedna municija osim one stvarne, municije koja je u čahurama, da ostane neki trag, napisao je Domović.

Trag koji zaustavi vrijeme, kao što se oko gelera u tijelu stvara zaštitni sloj, da ne luta, da ostane u svom prostoru, kaže još jedan pjesnik i branitelj Tomica Bajsić. Danas ga posebno raduje na koji način srednjoškolci doživljavaju književnost nastalu u Domovinskom ratu.

- Postoji ta neka blackout poezija, sada je to nešto što ide u škole, recimo jedan tekst o nečem oni likovno izvode, izvuku još nešto što oni sami nađu kako se mogu najbolje povezati s događajima iz tog vremena, govori Tomica Bajsić, književnik, likovni umjetnik, branitelj.

Akademika Pavla Pavličića, rođenog Vukovarca, kojem je više od pola stoljeća rodni grad neiscrpna inspiracija za pisanje, osvajaju nova kvalitetna djela o Domovinskom ratu.

- Sada je nagradu Fran Galović dobila knjiga Igora Beleša koja se zove "Listanje kupusa", gdje je početak rata u Vukovaru prikazan iz perspektive djece od deset, dvanaest godinama koji ne razumiju savršeno ništa od onoga što se oko njih zbiva, govori akademik Pavličić.

Zasigurno, najljepše dionice književnosti o Vukovaru zapisao je u gradu pod opsadom Siniša Glavašević. Koje kao da su postale kolektivni lijek za ratne traume. 

- Dao je život da bi nam ostavio mirotvornu literaturu, kozmopolitsku koja nas uči da volimo život, rekla je Lada Žigo Španić, kritičarka, esejistica i prozaistica. 

A ta literatura odzvanja već više od trideset godina. U ovo vrijeme jače nego ikada.

"A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.", napisao je Siniša Glavašević.