Svetište u Mariji Bistrici: Križni put kao galerija na otvorenom

Najpoznatije hrvatsko marijansko svetište – Majke Božje Bistričke stoljećimima pohode hodočasnici u potrazi za nadom, mirom, zaštitom, utjehom. Pred čudotvornim kipom Majke Božje s Djetetom moli se još od 1684. godine. Posebnu pažnju privlači izvedba Križnog puta na brijegu iza crkve, s autorskim potpisima nekih od najvećih hrvatskih kipara. Svojevrsno je to susretište duhovnosti, povijesti i umjetnosti.

Uz vjerski doživljaj, ovo svetište osvaja i sakralnom arhitekturom. A postaje križnog puta na kalvarijskog brijegu svojevrsna su galerija na otvorenom. Bila je to zamisao zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera i njegova nasljednika kardinala Alojzija Stepinca - kojega je, upravo tu, papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim.

- S obzirom na da je naš blaženik poznati bistrički hodočasnik, ta se ideja razvija 1940. godine kada on iz Italije naručuje prve četiri postaje, rekao je Domagoj Matošević, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke.

A što se dogodilo s ostalih deset postaja, još je i danas misterij.

- Postoji neka predaja da su izgubljene u jednom brodolomu, ali možda čak nisu bile ni napravljene, možda su se izgubile, možda ih je netko oteo, kazao je Zlatko Koren, bivši rektor Hrvatskog nacionalnog Svetišta Majke Božje Bistričke.

Kako god bilo, četiri postaje stajale su same čak trideset i tri godine. Uređenja križnog puta nastavlja se 1976., i to djelima nekih od najvećih hrvatskih kipara.

- I Bošnjak i Starčević i Poljan i Marija Ujević radili su po jedno djelo, a najbrojnija ostvarenja su od Ante Orlića i Stanka Jančića, rekao je Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti.

Kruno Bošnjak jedini je među živima. I danas, u 88. godini, stvara, nadahnut sakralnim temama. Za bistrički križni put radio je petu postaju, a likom Šimuna Cirenca odao je počast inicijatoru ideje.

- Prekrio sam bradom da ne bude portretski, ali simbolično je on u toj petoj postaji - Stepinac kao pomoć, rekao je Kruno Bošnjak, akademski kipar.

- Kada ih samo promatrate iz daljine, zapravo doživljavate jednu veličajnost nečega što nije samo djelo vjerske pobožnosti nego je jedna istinska velika umjetnička dojmljivost, rekao je Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti.

Stopljeno s pitomim krajolikom, skupno kiparsko djelo nadahnjuje, povezuje, poziva na nove priče svetišta sa zagorskih bregova.