Izumiruća vještina, armanje ribarskih mreža

Mreže su nezamjenjiv alat ribara od samih početaka civilizacije. I dulje, jer su se rabile još u primitivnim zajednicama. Zanimljivo je i da su se otada oblikom vrlo malo mijenjale. Nema, doduše, materijalnih ostataka drevnih primjeraka, jer su se izrađivale od prirodnih materijala, kakva su biljna vlakna iz kore lipe ili vrbe, te lana i konoplje.

Samo manji manji fragmenti sačuvani su u muljevitim nalazištima, što znači da o obliku antičkih mreža doznajemo tek iz pisanih izvora, te slikovnih prikaza. Spojiti još blisku iako sve manjem broju ljudi poznatu suvremenu tradiciju ribanja i ribarskih alata s onima iz antičkih vremena dosjetili su se u zadarskom Arheološkom muzeju. Sve kako bi barem dio znanja predali u ruke mladima i na taj ga način sačuvali za budućnost.

Karlo Škifić, učenik Klasične gimnazije Ivana Pavla II. zna armati (op.a. izrađivati) mreže. Naučio ga je djed. Rekao je da je to dobro znanje koje se ne bi trebalo izgubiti - i prenio ga na unuka.

- Učenje nije teklo baš glatko. Kad bih pogriješio čvor, djed se ljutio, ali već nakon nekolo grešaka i uspjeha teklo je glatko, kaže Karlo koji svoje znanje strpljivo dijeli s kolegama. Tu je i on štošta naučio, a ponešto bi moglo zanimati i djeda.

- Na temelju alata koji se koristio s ribarskim mrežama možemo zaključiti da su one postojale, pa tako imamo sačuvane utege za ribarske mreže, te igle za krpanje i šivanje mreža, kaže viša kustosica Arheološkoga muzeja Zadar Dušanka Romanović.

Antički autori opsežno su pisali o ribarskim alatima i tehnikama. Zna se da su koristili ručne mreže, takozvane prare, mreže za bacanje ili ručijak, mrežu potegaču ili tratu - sve je to prikazano na mozaicima, dodaje Romanović. Danas je pak armanje mreža izumiruća vještina, znana uglavnom tek starijim otočanima. I ponekom unuku.

Karlo napominje kako većina mladih ne želi to naučiti. Nije im kaže zanimljivo raditi nešto što se više neće koristiti. Ali, ne misle svi tako. Provjerili smo kako se to radi na Zverincu.

- To sam ja naučio od moga strica, pokojnoga, davno, kad sam imao možda šest, sedam godina. On me običavao staviti da mu krpam male rupice. Jako je jednostavno, kao svaka stvar - kad znaš. Prije smo krpali s iglom od drva, lopotike, a sada ih kupujemo, objašnjava Danko Škifić.

Suradnja Arheološkog muzeja i Klasične gimnazije Ivana Pavla II. dio je manifestacije Zadar čita, koja se ove godine bavi široko prisutnim pojmom mreža. Domišljato, ujedinjenih snaga muzejski djelatnici, knjižničari i pedagozi dali su temi novu dimenziju.

Mlade armanje mreža zanima

- Učenici često slobodno vrijeme provode u knjižnici, tada razgovaramo o tome što oni rade u slobodno vrijeme. Osim Karla sa Zverinca, imamo puno otočana u našoj školi. Zato sam eto zahvalna što je Karlo u našoj školi, što može prenijeti znanje svojim kolegama. Nadam se da će oni ovu vještinu armanja mreže prenijeti dalje, kaže Ana Gambiraža, knjižničarka u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II.

- Ja mislim da je to potrebno, pogotovo našim generacijama, koje sada odrastaju uz digitalne sadržaje. Djeca gube motoričke sposobnosti i ovako jedna stara tradicija dobro dođe da se upoznamo s našom prošlošću i da nastavimo dalje u budućnost, kaže Lucija Vidić, učenica Klasične gimnazije Ivana Pavla II.

Sve je rečeno. Pletenje mreža moglo bi postati nova metoda protiv stresa. Nađite učitelja, dok ih još ima.