06:45 / 06.11.2021.

Autor: Sandra Lacković/More/HRT

Neumoran umjetnik na pragu stote godine života

Emil Bobanović Čolić

Emil Bobanović Čolić

Foto: More / HRT

Kada si Dubrovnik i Rijeka pruže ruku rodi se priča o jednom od najneobičnijih i najdugovječnijih umjetnika ne samo u Ljepoj našoj, već i mnogo šire. Vodimo vas u mjesto Kuna na poluotoku Pelješcu, u posjet umjetniku na pragu stote koji i dan danas obožava život, ljepotu i more.

Prozor s pogledom na more. Ili more s pogledom na prozor - tako svoj inspirativni životni prostor opisuje akademski slikar Emil Bobanović Čolić. Rodna Kuna i Trstenik na Pelješcu, posljednih godina stalno su mu odredište.

- More mi je sve u životu. Znate, moja žena Ljiljana i more, to jednostavno ne mogu odvojit jedno od drugog. Ona je moje veselje i radost, a more isto veselje i radost. Volim ga i kad je svakakvo, kaže. 95 mu je godina pa na more više ne isplovljava.

Teško je ulazit u barku. Pa umjesto arbule kao nekad, sad hvata hobotnice s obale. Jadran je opustio, žali se "prije 20 godina hobotnica je bilo kao kamenja, a sad rijetko koja mala za šugo".


Slike Emila Bobanovića Čolića

Slike Emila Bobanovića Čolića

Foto: More / HRT

Medju brojnim gradovima u koje ga je život odveo, čak 38 godina proveo je u Labinu gdje je predavao u školi - i ostavio neizbrisiv trag kao pedagog ali i umjetnik. Prigodna zahvala stigla je nedavno od Udruge mediteranski kiparski simpozij iz Labina.

Nastavljajući tradiciju izmještanja skulptura iz parka Dobrova u Kunu su postavili "Dodir".

Kamenu skulpturu prema brončanom umjetnikovom prototipu isklesao je majstor klesar Deni Krizmanić. "Dodir" je tako spojio Istru i Pelješac. Postavljen nasuprot spomeniku Matu Celestinu Medoviću - velikom hrvatskom slikaru također Kunovljaninu i rođaku.

"Lako je bilo Gauguinu, meni nije" 

- Drago mi je da sam u susjedstvu tom, to mi je djedov brat Celestin. Vjerojatno malo toga praška ili čega prešlo i na mene. Ja sam jako zahvalan što sam slikar i što sam kipar. Počeo sam slikat ozbiljno kasno ko Gauguin, šezdesete. Ali lako je bilo Gauguinu, meni nije, smije se.

Ali Emil zato u 96-oj stvara neumorno. U ateljeu je svakodnevno. Treba potrošit svu ovu boju kaže. O bogatom likovnom opusu, umjetnikovim mijenama svjedoče radovi koje je izlagao u galerijama diljem svijeta. Teško je nabrojati sve faze i cikluse.

Slike Emila Bobanovića Čolića

Slike Emila Bobanovića Čolića

Foto: More / HRT

Vitalan, lucidan, duhovit. Uživa u mirovini. Povratak u rodni kraj koji odredjuje njegov jedinstveni autorski rukopis logičan je izbor.

- Ja sam uvijek patio za ovim. Ovdje sam se rodio, ovdje živio, djetinjstvo i mladost. I taj me pejzaž jednostavno slomio, još more dole i crkvice. Kad ste stalno s tom materijom morate je naslikavat tako da je atelje krcat i dogodine će se opet napuniti, kaže Emil Bobanović Čolić koji sredinom studenoga otvara izložbu u Splitu.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!