Novi serijal "Ljubav": bez scenarija, bez dogovora, čista istina

Vremena mijenjaju, ali potreba za ljubavlju, pripadanjem i bliskošću ostaje jednaka - poruka je novog serijala od 9 epizoda "Ljubav", koji u povodu velike obljetnice počinjemo emitirati večeras na Prvom programu HTV-a od 23,15 sati.

Projekt "Ljubav" osmislila je Tihana Ruiz Ramirez:

- Znamo se dosta dugo, 10 godina surađujemo na emisiji "Što je klasik?" i znam kako je dugo sanjala o tom projektu i konačno se ostvario. A ako se pitate zašto ona danas nije s nama, ona praktično sada živi ljubav, naime, na porodiljskom je, istaknula je na početku razgovora u emisiji Dobro jutro, Hrvatska suurednica serijala i urednica PO Kultura HTV-a Karolina Lisak Vidović.

Jedan od sudionika serijala je i pisac Ivica Prtenjača.

- Karolina me nazvala i rekla: "Imam jednu ponudu na koju ne možeš reći ne." Zvučala je onako poprilično Marlon Brandovski, a s obzirom na to da od Karoline uvijek dolaze dobre vijesti, dobre ideje i fine stvari, ja sam rekao: "Dobro, ja pristajem," rekao je Prtenjača.

Karolinine upute bile su jednostavne: "Dakle, ti ćeš sjediti u mraku i govorit ćeš o ljubavi."

- Ja sam rekao: "Ljubav je tako široka riječ, u nju svašta stane, pa čak i malo mržnje ponekad," ali ja sam rekao da bih govorio o ljubavi prema roditeljima, konkretno prema ocu, jer sam pisao o tomu. U knjizi "Sine, idemo kući" sam se bavio baš tim odnosom sina i oca, oca koji je teško bolestan i sina koji, eto, nešto pokušava da olakša tu situaciju. Tako da, to je tema ove večerašnje premijerne emisije iz serijala "Ljubav", najavio je Prtenjača.

Svaka epizoda traje 7 minuta:

- Dakle, od 3-4 sata snimanja trebali smo izvući onaj kondenzat, onu srčiku, onu esenciju, zapravo što je ljubav. Dakle, radi se o jednom dokumentarističkom intimnom pristupu, bez scenarija, bez dogovora, čista istina... Trebalo je dobiti istinu, jednu ispovjednu formu i autentičnost. I moram priznati da se divim svim gostima kako su bili spremni sjesti u zamračenu prostoriju, bijelu fotelju s reflektorima na licima i govoriti autentično, iskreno, intimno iz sebe o tomu što je to za njih konkretno ljubav, objasnila je Karolina Lisak Vidović.

Govornici se izlažu bez poze i bez maske.

- Htjeli smo doznati što ostane kad se napuste te društvene konvencije, kad se ne skrivamo iza naučenih lica, kada si dopustimo da budemo autentični i svoji. To nije jednostavno dobiti pred kamerom, jer zapravo ta emocija nije televizijska, da tako kažem. Treba nastati spontano, istaknula je Karolina.

Jednu od ključnih uloga imao i montažer Damir Čučić. Imao je vrlo zahtjevan zadatak - jer kako se montira iskrenost?

- On ima savršen osjećaj i za ritam i za dinamiku, za pustiti one praznine, jer zapravo praznine i tišine tu govore, one neke sjene na licu, zastajkivanja, pokreti, pogled priča priču... Jer ljubav nisu naučene rečenice. Istina nije jedna savršena rečenica. Tražili smo baš te pukotine i te nesavršenosti, kaže Karolina.

Ključan je minimalizam forme svake epizode serijala:

- Jer vidimo te sjene na licu, vidimo te suze u očima. Naravno, bilo je suza, ali bilo je i smijeha, tako je to u životu. Ali moram priznati da smo i mi koji smo snimali, a moram spomenuti i ekipu: Vjekoslav Skledar i Dario Hacek i Alis Aljić, i u postprodukciji produžila nam se i Ana Vuić, na kraju snimanja znali onako dugo šutjeti. I teško nam je bilo, a ja sam ponekad znala reći da je to gotovo bila grupna psihoterapija. I često sam se pitala: "Pa što bih ja, da moram tamo sjesti? " Prvo sam mislila: "Ne, ne, nikako. " Ali bilo je trenutaka kad sam mislila: "Joj, baš bih htjela sve reći," ali mislim da to snimanje bi trajalo danima, bolje da nisam, smije se Karolina.

Uz Ivicu Prtenjaču u serijalu sudjeluju Iva Kovačić, Nebojša Lujanović, Glorija Lujanović, Mirjam Pustički Kunjko, Andrija Mutnjaković, Vlado Martek, Ivica Malčić i Antonija Rusković Radonić.

Kako je bilo "ogoliti" se na taj način pred kamerom?

- Ja kao pisac moram prolaziti takva stanja, ja se moram preispitivati, ja moram ući u te svoje zone gdje nije baš komotno ulaziti, gdje postoji strah, nelagoda, gdje postoji tuga. Ja sam to napravio već prije za svoj roman "Sine, idemo kući" i mislio sam da će biti lakše ovo izvesti, u smislu ponovit ću ono što sam pisao u romanu. Međutim, nije bilo tako jednostavno. U nekim trenucima sam bio poprilično zgrčen u grlu i onako suznih očiju, što mi nije niti malo krivo, zato što mi nije padalo na pamet da bilo koju emociju tu odglumim ili da bilo što tu podesim zato što se snimamo. Jednostavno sam sjeo tu kao što bih sjeo bilo gdje drugdje i odgovarao na ta ponekad i strašna pitanja, priznaje Pertenjača.

Kakva su bila ta "strašna" pitanja?

- Kad ti moraš razgovarati o tome što nosi gubitak, nosi li prazninu, tragičnost... Kako se nositi s tim gubitkom? Na jednom mjestu ja kažem: "Nema rastanka, ima samo praznine." E sad, ta konotacija između rastanka i praznine je po meni vrlo važna ako netko hoće o tomu pomisliti. Bilo je takvih pitanja još, sigurno je moglo biti još težih, ali sve skupa je to jedno prekrasno iskustvo koje ja mislim da će dobro sjesti na našu televiziju, zaključio je Prtenjača.