Redatelj Paolo Magelli poigrao se pozicijom publike i glumaca

U Zagrebačkom kazalištu mladih premijerno je izvedena "Drama bez naslova" Antona Pavloviča Čehova, a kako i dolikuje prvoj drami ruskog klasika, redatelj Paolo Magelli okrenuo je pozicije publike i glumaca.

Patos i beskrajni razgovori svojstveni ruskoj književnosti, kod mladog Čehova poprimaju mladenačku prpošnost, a uz silinu ljubavnih zapleta zrcale se i komplicirani odnosi. Zašto onda ne bi publika sjedila na pozornici, a glumci, na primjer, glumili u gledalištu, ili u foajeu. ili među publikom? 

- Mislim da je to lijepo. Nadam se da neće publici biti neugodno, ali da jedanput okrenemo da publika bude i scenografija za glumce, a da glumci budu slobodni gledatelji sebe i onih drugih koji gledaju, ističe Paolo Magelli.

Izokrenuti su društvo i emocije, ali i obiteljski odnosi, a seoskom učitelju Mihailu Vasiljeviču Platonovu nije lako.

- To je zapravo život, to je jedan život jednog čovjeka koji je na tankom žiletu između hamletovske zapitanosti i neodlučnosti, i jednog don Juanovskog samouništenja i onda te žene koje dolaze - neke kao lijek, a neke kao otrov, napominje glumac Frano Mašković koji tumači ulogu Platonova.

Lepezu neobuzdanih likova - goste iz Pariza, seoskog plemenitaša, liječnika, lovokradice, sluškinje, sinova, djevojke - upotpunjuje i nekoliko žena očaranih Platonovim - od zakonite žene do ljubavnica...

- Ne ne, možda to drugi govore, ali ja se ne smatram Sofiju Gorovnu ljubavnicom... Istina je da imam muža kojeg ostavljam, ja sam Platonova studentska ljubav, komentira glumica Lucija Šerbedžija koja je utjelovila Sofiju.

- To je jedan veliki ćumez mnogoženstva, mnogo žena koje sve misle da su njegove žene, mnogo patnji, mnogo traženja ljubavi. Svi traže ljubav, rijetko tko je dobiva, kaže glumica Katarina Bistrović Darvaš koja nastupa u ulozi Saše, zakonite žene Platonova.

Vrtlog osjećaja ne može završiti bez posljedica, ili je to barem mislio 19-godišnji Čehov kojemu je ova drama poslužila kao izvor ideja za zrelije drame. Ipak, danas, gotovo 150 godina poslije, u ZKM-u je riječ o još jednoj uspješnoj režiji redatelja Magellija koji je ove godine ovjenčan i Nagradom "Vladimir Nazor" za životno djelo.

- Nagrada za životno djelo uvijek vam daje i jednu geografsku točku dokle je stigao vaš život. Radi se o životu kao prošlosti, ali nije to bolno, naprotiv to je jedan razlog za ogromno veselje, ustvrdio je Magelli.

Iskustvo je to koje se vidi upravo u režiji "Drame bez naslova" jer, lako se manje iskusnom redatelju izgubiti u Čehovljevim rukavcima, no kod Paola Magellija, u ZKM-u je jasna linija drame koja secira i uništava muški mentalitet.