Ima jedan čovjek kojeg Hrvati krive i kad kiša pada i kad ne pada

Zbog njega se otkazuju roštilji na otvorenom, sunčani izleti dogovaraju u subotu umjesto u nedjelju ili obrnuto, štreberski vade lopate za snijeg kad kaže da će ga biti i u kuće zatvara ako najavi da bura nosi sve pred sobom. 

Prognoza nije dijagnoza, kroz godine nas je naučio, a mi mu vjerujemo od prve do zadnje riječi. U povodu 100. obljetnice HRT-a razgovarali smo s legendarnim i opjevanim Zoranom Vakulom.

Kako je Zoran Vakula uopće završio na televiziji?

- I ja se to pitam. Dakle, u osnovnoj školi u Pitomači televizija nije bila u planu, ali je bilo u planu snimanje filmova, i bilo je u planu recitiranje i prezentacija, i vođenje konferencije. Tako da sada na jednom mjestu u poslu meteorologa, urednika na HRT-u, radim puno toga što sam počeo na slobodnim aktivnostima u osnovnoj školi u Pitomači, Kinoklubu Slavica, kaže Zoran.

Zovu li ga i privatno zbog savjeta oko vremenske prognoze?

- Dakle, ako me netko zove, a zove me, ja pokušavam pomoći, ili uputiti na one koji znaju u tom trenutku bolje od mene, a to je uvijek službeni meteorolog Državnog hidrometeorološkog zavoda ili kolegica i kolega koji su ovdje na televiziji. Recimo, jutros je Kunoslav Mikec došao i pripremao materijale koje ćete vidjeti u prognozi. Dakle, timski rad, ako ne znam ja, znam tko zna, i onda uputim na onoga tko zna koja je u situacija. Dakle, nije u redu dati onako lijevom rukom prognozu, a znamo da sam dešnjak. Dakle, uvijek aktualne, pravodobne meteo informacije, bez senzacije, otkriva Zoran.

Koliko se Zoran oslanja na meteorološke podatke, a koliko se može upustiti u neki svoj osjećaj i intuiciju u prognozi?

- Početno, onaj tko želi biti meteorolog mora završiti, ne mora, ali preporučam, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, geofizika, meteorologija je taj dio geofizike. I unutra su i matematika i fizika i informatika, nešto malo kemije, biologije i svega ostalog, ali i modeli atmosfere, na temelju kojih mi radimo prognoze, osim "boli glava", "boli duša" - iskustvo, ali modeli su temelj prognostičkih izračuna, prognoza koje se vide, čuju na televiziji i radiju, odgovara Zoran.

Zoran već godinama piše i slikovnice za djecu, ali ne samo djecu, kojima ih želi educirati o klimatskim promjenama:

- Ne samo o klimatskim promjenama, nego sam počeo s najtemeljnijim stvarima, a to je objašnjenje djeci što su sunce, kiša, snijeg... Je li znaju da mi pijemo kišu, da mi pijemo snijeg? Ne ono kad hvatate pahuljice, nego snijeg se otopi. Znači, kroz taj cijeli taj proces djecu, pogotovo predškolce u vrtiću i nižim razinama osnovne škole, pokušavam zainteresirati za meteorologiju, za prirodoslovlje, i zato postoji "Vjetropirasta", "Oblačasta", "Sunčasta", "Pahuljasta", "Kapljičasta", "Munjasta", "Dugasta", "Tornadasta", a na jesen bi trebala izaći iz tiska "Magličasta", najavio je Zoran.

Na temelju prvih šest meteoslikovnica postoje i tri kazališne predstave koje su odigrane već više od 220 puta.

- Ono što me veseli je da je 200. odigrana u Splitu. Kolege znanstvenici iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo su prepoznali edukativnu stranu tih predstava, zaključio je Zoran Vakula.