Kolenda - znak pažnje i ljubavi

Pjesma kojom se već sedam stoljeća na krajnjem jugu nazdravlja i čestita Badnji dan je Kolenda. Gotovo svako mjesto ima svoju verziju. Istodobno, neka sela Dubrovačkoga primorja poznata su po ženskoj kolendi - tradiciji nedavno uvrštenoj na popis nematerijalnih kulturnih dobara.

Na Badnju večer obitelj se okupi u kominu. Nakon što domaćin unese badnjak posipa ga pšenicom i zalijeva vinom za bolji urod.

Visočani su jedno od sela dubrovačkog primorja posebnih po ženskoj kolendi.

- Na Badnju večer u stara doba đevojke bi išle od kuće do kuće, kolendalo bi se „Ova pjesma ovi dvori dobar večer”. I onda bi ih domaćini primili i darovali, objasnila je Ane Gojavić iz KUD-a Žutopas Smokovljani, Visočani.

Kolendu su pjevale ali i darovale suhe smokve nanizane na maslinove grančice zabodene u naranču. 

- Đevojke su darivale mladiće kad su se vjerali, kao znak pažnje poklonili bi im kolendu ili bi recimo rodica rođaku poklonila kolendu, Kolenda je znak pažnje i ljubavi, dodala je.

Kolende su se pjevale od Svete Kate do Božića. 

- Onda je Primorje puno Primoraca, dođu svi iz grada na zelenu menestru, jer kod nas je običaj zelena menestra za objed na Božić, nadovezao se Mato Lujo iz KUD-a Žutopas Smokovljani.

Istodobno badnjak bi na ognjištu gorio do sveta Tri kralja. 

- Kad bi sagorjelo, jedan dio pepela nosio bi se u vinograd. To je bio blagoslov da bi rodila loza, kaže Pero Lujo, član KUD-a. 

Iako je sve manje stanovnika, čuvaju tradiciju i običaje - ženska kolenda od ove je godine zaštićeno nematerijalno kulturno dobro.