Kovrtanj - obredni kruh kojeg od zaborava spašavaju tek malobrojni

Do prije nekoliko desetljeća blagdani u bilogorskom kraju bili su nezamislivi bez kovrtanja, tradicijskog obrednog kruha, neki će reći kolača. Njegov oblik i ukrasi protkani su simbolima vjere, pa je bio i važan dio uskrsnoga stola. No, danas ga peku samo rijetki.

Čim ujutro završi sve poslove u staji, gospođa Ivanka Šabarić, hvata se brašna. Na Veliku subotu umijesit će veliki kovrtanj, jer na uskrsnom je stolu on veća zvijezda od šunke. 

Zato što je to naš običaj, a i to jako volimo. Vole ga svi jesti, a i ljubav prema kovrtanju je neizmjerna, kazala je.

U njezinu je životu počela udajom. 

- a kad sam tu došla, moja svekrva je to radila i ja sam to naslijedila, već skoro 40 godina pečem kovrtanje, dodala je.

Zajedno su ih u krušnoj peći znale ispeći i više od dvadeset u jednom danu. No, ona još nema nasljednike iako su joj i kći i sin kuharske struke. 

- Traže da pečem, nekad i za nedjelju kada su tu na ručku. Svi ga vole jesti, ali ne pokazuju volju da bi radili, požalila se.

Možda i stoga što cijeli proces traje dva sata i traži dosta spretnosti. Svaki je detalj važan, pa se posebno izrađuju i ukrasi. 

Zečići zazivaju plodnost, položena osmica vječnost, a uz nju je drvo života.

- To drvo života daje snagu i pretače se u ovaj cvijet, a cvijet je simbol ljubavi, znanja i simbol djevice Marije, pojasnila je etnologinja Gordana Marta Matunci.

Kruh koji se ne reže, nego lomi

Iako ga pripremaju i okruglog, srcolikog ili nalik na liru, najstariji i navrjedniji oblik kovrtanja je poput grčkog slova omega. Njegova simbolika veže se uz uskrsnuće.

- Dakle, simbolizira život, vjeru, snagu odlučnost i vjeru čovjeka da na ovom svijetu nije kraj, da trebamo živjeti, vjerovati jedni s drugima u zajedništvu živjeti, dodala je Matunci.

I baš zato rado će ga i podijeliti. A kovrtanj se ne reže, nego lomi, kao spomen na euharistiju i Kristovu žrtvu.