Moja.hr: Dubrovačko-neretvanska županija

Večernji list u suradnji s Ministarstvom turizma i sporta, Hrvatskom turističkom zajednicom te partnerom projekta HRT-om treću godinu zaredom donosi multimedijalni projekt Moja.hr.  Upoznajemo kreativni tim koji je osmislio kako predstaviti Dubrovačko-neretvansku županiju u 60 sekundi.

Konavle su svijet u malom; gornja i donja banda, konavosko polje, planinarski raj na Sniježnici, svjetski poznate plaže.  Stoga su Juraj, Mihael i Toni Dubrovačko-neretvansku županiju odlučili pokazati kroz konavosku razglednicu. Njihov je to kraj, u kojem planiraju i ostati.

- Meni je fenomenalno živjeti u Konavlima i sve što me okružuje, jer je mirno, tiho je, okruženi smo prirodom i ljepotom i evo ne znam stvarno, toliko je nekako ugodan tempo života, da se, na primjer, u Dubrovniku ne može uopće uspoređivati, rekao je Juraj Paljetak.

 - Znate li kako, tko navikne na jedno, tako mu je, tko navikne na drugo, teško može bez toga. Bio sam na fakultetu u Zagrebu, iskusio sam taj gradski život, ali nema cijene koja bi me odvukla odavde. Apsolutno ništa ovdje ne nedostaje, točno ovako kako jest i nema promjena, objašnjava Mihael Klaić.

Poseban rječnik

Konavljani, naime, imaju i svoj rječnik.

- Žmuo. Žmuo je čaša, trpeza tavulin stol, samo što je žalosno što se te riječi gube i što će se vrlo vjerojatno, nažalost, u bliskoj budućnosti skroz izgubit.Eto to možda fali, što mlađi ljudi ne drže puno do toga, krenuvši od, ja, na primjer, od sebe, što ja ne držim do toga i cijela moja ekipa, i tako dalje, pojasnio je Klaić.

Konavle su inspiracija za Jurajeve šetnje s fotoaparatom i za Mihaelov pjesnički izričaj, koji se nerijetko upotpunjuju.

Promo video za Dubrovačko-neretvansku županiju rade s još jednim, kako kažu, najvažnijim članom.

- Veći dio snimanja je obavio naš Toni. Jest, jest, Tonći je naš na poslovnom putu u Americi, pa sad ne može stoga biti tu s nama. Ali kao da je s nama, bori se za govor, rekao je Paljetak.

Rad u baštini

Ponekad ovi mladići ipak trebaju odložiti aparate i pjesnička pera, kako bi pomagali obitelji - u baštini.

- Prije svega moram naglasiti ono što sam već rekao. Nije da s guštom provodim vrijeme tu, ali goni ćaća, goni brat, tako da, što se mora, mora se. Ima balančana, ima tikvica, ima paprika, ima pomidora, ima krtole, ima u biti svega što ima u svakom konavoskom docu, to jest, baštini. Oko baštine pomažem koliko treba, rekao je Klaić.

- Nemamo paprike, paprika slabo daje ploda, tako da paprike nema i to je to. Pomažem koliko stignem, a stignem slabo, nažalost, i eventualno zaliti nešto malo i to je to. I pojest. Sad će ljudi reć' lijenčine dvije. Vidi ovih u polju. Ovi ih doveli, a ništa ne rade, kaže Paljetak.

Možda ne vole okopavati, ali Konavle znaju u dušu i tu ljubav znaju prenijeti, stihom, slikom i sa stilom.