Očeva loza, Ivanove ruke: Vino koje piše novu generaciju

05.09.2025.

09:39

Autor: Mariola Milardović Perić/L.P./Dobro jutro, Hrvatska/HRT

Predstavljamo OPG Splitsko-dalmatinske županije. Crne se slasne bobe. Sočne i moćne. Okupane suncem na padinama Kozjaka odakle puca pogled na Kaštelanski zaljev. Jematva je. Najradosnije vrijeme za vinogradara.

Svi trudi i muke težačkih ruku sada dolaze na svoje. Bit će ovo dobra godina za mladog Ivana.


- Ovo je jedna od boljih godina, gledajući unazad pet do deset godina. Dobili smo kišu baš kad nam je trebala. Dobili smo kišu baš kad nam je trebala, da i dalje imamo ovu lijepu dehidraciju. Urod je izvrstan, rekao je Ivan Perišin, OPG Perišin, predsjednik udruge Kaštelanski crljenak.


Na 400 metara nadmorske visine, na položaju Kuki posađeno je 1500 trsova isključivo crljenka jer na toj nadmorskoj visini grožđe ima izvrsne razine šećera i daje najbolja vina. U četiri vinograda ima Ivan 8 000 loza, godišnje se proizvede oko deset tisuća litara vina. Sve su to autohtone sorte.


- Naglasak mora biti na dalmatinskoj sorti koja je izvrsna. Imamo crljenak kaštelanski, od crnih sorti imamo plavac mali dobričić te maraštinu i pošip kao naše bijele sorte. Od zaperaka crljenka kaštelanskog radimo ružičasto vino - roze, dodaje Perišin.

Najmlađi kaštelanski vinar 


Obrađuje i masline, 200 stabala oblica, mastrinki, levantinka i leccino. Ivanu je tek 27-ma. Sve što zna, a zna mnogo naučio je od svog oca Vlade. Velikog zaljubljenikom u tradiciju, u kaštelanski crljenak, tog najvećeg svjetskog putnika među lozom koji se nakon puno godina vratio tamo gdje pripada u svoja Kaštela. Ove vinograde koje je sam, po starinski, podizao, suhozide gradio, lozu sadio, zauvijek je napustio početkom godine. Ovu jematvu nije dočekao.


Najmlađi kaštelanski vinar i najmlađi predsjednik udruge Kaštelanski crljenak dobro zna što želi, nastaviti ono što su njegovi stari započeli, zadržati kvalitetu, očuvati autohtone sorte i tradiciju te prenijeti ljubavi prema zemlji na buduće generacije.


- U prvom redu vinarija, bez vinarije ne mogu proširiti proizvodnju. Da bih ja imao prostor skladištenja, prostor za proizvodnju, da se kupi neka profesionalnija oprema, da se kupi jedan prostor s kušaonicom; degustacijski prostor kako bi mogli prezentirati ta svoja vina. Dakle, u prvom redu je ta vinarija koja će mi dozvoliti da sadim još vinograda i da nastavim ono što mi je otac već pokazao i ako me gleda od gore je zadovoljan s mojim vinogradarstvom i vinarstvom, zaključuje Perišin.


I sretan i ponosan i miran. Vinogradi su ostali u dobrim rukama, a ruke prijatelja bit će uvijek tu da pomognu Ivanu. Da nastavi započeto i ostvari svoje snove.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!