Lavinom dobrote i zajedništva obnovljen ranč obitelji Baran

U korizmenom smo vremenu i, ako nismo, još stignemo promisliti i učiniti neko dobro djelo. Na to će nas sigurno potaknuti i priča  Mariole Milardović Perić o obitelji Baran iz Lećevice. Oni pokazuju da u teškim trenucima treba vjerovati i nadati se jer su dobri ljudi uvijek tu kad treba pomoći.

Obitelj Baran. Tomislav, Martina i njihove tri kćeri. Mariola Milardović Perić snimala ih je prvi put prije tri godine u proljeće.Vrijedni su to i dobri ljudi, rijetki koji su ostali na rodnoj grudi u Kladnjicama, malom mjestu u Dalmatinskoj zagori. Podignuli su ranč, uzgajali konje, pekli uštipke na radost gradske djece željne prirode. Živjeli su skromno i sretno. Do prošlog proljeća, kad je u trenu sve nestalo. Vatra je neumoljivo gutala ranč. Ostao je pepeo i prah. Životinje su srećom spašene. Ne i kolibica, uspomene i planovi. 

Golema tuga prošlog proljeća  

Tog proljeća autorica ovog priloga, kaže, snimala je golemu tugu.

- Ta naša mala konobica koja nam je vrijedila zlata izgorjela je do temelja. To je bio obiteljski izvor prihoda koji smo jedva uspjeli nekako sklepati da možemo primati goste, rekao je u svibnju prošle godine Tomislav Baran.

Supruga Martina kazala je da su od toga svi živjeli te su hranili sve životinje na ranču.  

- Čak mi je izgorjela harmonika, to mi je najbolnije, s tom sam harmonikom 14 godina prošao po svim kućama, stvorio sebi jedno zaleđe, na rubu suza ispričao je Tomislav. 

Lavina dobrote - pomoć dobrih ljudi od prvoga dana

Lavina dobrote izdigla se iz zgarišta. Pokrenuo se narod. Krenule su humanitarne akcije, stizale donacije, građevinski materijal, radna snaga.

- Obećali smo im da će biti veći, bolji i jači, to smo i napravili. Sretni smo, drago mi je zbog obitelji ove fine, predivne. Srce je kao kuća, govori Vlado Roguljić iz Moto kluba Vuk samotnjak. 

Ni sekunde nije dvojio pomoći ni Josip Vukadin. 

- Nisam dvojio, da sam dvojio ne bih bio ovdje, ne bih se posvetio toliko skupa s njima tome, rekao je Josip.

- Od prvog dana, kada se to desilo, ja sam sebi obećao - dok se ne vrati u stanje kakvo je bilo - da ću pomoći. Ja sam to ispunio. Mislim da sam pomogao, koliko jesam i meni je to sada na diku i ponos, govori gospodin Nikola Matas. 

- Ljudi kažu da smo napravili čudo u ovih nepunu godinu dana, a mi kažemo ljudima da su oni napravili čudo. To je nevjerojatno što su ljudi učinili za nas, zahvalno danas kaže Tomislav Baran. 

Tu je, kaže, milijun imena ljudi koji su pomogli, od firmi do fizičkih osoba, od financija do fizičkog rada.

- Vjerovala sam i vjerujem u ljude naše, ali da će toliko ljudi stati uz nas i pružiti nam podršku i još jednu priliku, teško je u to bilo vjerovati nakon svega što smo prošli, istaknula je supruga Martina Baran.

- Hvala svim dobrim ljudima koji su nam pomogli, do groba sam im zahvalna, a ovoj djeci želim samo da nastave, da se bore i dignu se još jači, ganuta poručuje Mirjana Kalinić.

Krug dobrote Baranovi ne zatvaraju

Prvi zarađeni novac donirali su onima kojim je potrebitiji, udruzi Vjeruj i djeluj.

- Splitsko-dalmatinska županija poznata je po činjenju dobrih djela, po humanitarnim donatorskim akcijama. Skupa uz obitelj Baran i  naši predivni bajkerie koji su vrhunska kralježnica u činjenju humanitarnih akcija po županiji, kazao je Anrija Lipanović, predsjednik udruge Vjeruj i djeluj.

Neke su potaknuli da se iz bijelog svijeta vrate doma

Lucija Kalinić deset je godina živjela u Irskoj, a sada se vratila i kaže, ostaje živjeti ovdje s Baranima.

- Ostajemo i vidjet ćemo kako će ići dalje. Mi dajemo sve od sebe. Ja mislim da je smisao zajedništvo obitelj. Neka nam dragi Bog pomogne u novom startu, kazala je Lucija.   

Njihova priča počela je od jednog konja, uspomene na pokojnog prijatelja. Kako je krdo godinama raslo, tako je rastao i ranč. Sada, zahvaljujući brojnim dobrim ljudima, veći i ljepši.

- Bila sam jako tužna, a sada sam jako sretna, zato što je veći i bolji. Mogu se svi doći igrati, sva djeca, rekla je djevojčica Hanna Baran. 

Hanna, Gabrijela i Maris tri su uzdanice, utjeha i velika pomoć roditeljima.

Gabrijela zna i kravu pomusti, hvali je baka Ana Baran. A zna i sireve napraviti, već ih je, kaže, dosta napravila.   

Maris želi biti jahačica kad odraste.

- Volim baš konje, kaže dodajući da jaše od svoje druge godine. 

- Imamo 16, 17 konja. Dobili smo prinovu, danas smo od naše krave dobili malo tele, dobili smo dva janjčića od naših ovaca. Širimo stado u smjeru u kojem smo i počeli, govori Tomislav Baran. 

Život na selu, kaže, ničime ne bi zamijenio. 

Ovo je treće proljeće da sam snimala obitelj Baran. I baš je kako treba. Proljeće u kojem se budi novi život.Iz pepela.U kojem su izgubili mnogo ali su zahvaljujući dobrim ljudima pronašli ono najvažnije - zajedništvo, zaključuje priču o novom početku obitelji Baran, HRT-ova novinarka Mariola Milardović Perić.