Od ljubavi prema kultnoj "Bubi" do humanitarne vožnje za radost djece

Adventsko vrijeme doba je radosti i darivanja. Ljubav prema legendarnom automobilu "Bubi", okupila je vozače oldtimera koji su odlučili svoje strasti pretvoriti u radost za one kojima je najpotrebnija. Humanitarnom vožnjom do SOS Dječjeg sela u Lekeniku razveselili su djecu poklonima.

- Moj tata je imao Bubu, ja kad sam bio klinac mi smo se vozili s njom stalno, išli smo na more i od tud je krenula ljubav prema njima, ispričao je Goran Pravica.

Svojevremeno najprodavaniji model na svijetu, automobil s dušom, kako mu vole tepati, Goranu predstavlja veliku životnu strast. Do sada je imao 9 Buba, a trenutačno je vlasnik one iz 63. godine.

- Buba je meni najdraži auto, jednostavna, svi vas vide na cesti kad se vozite, djeca vam mašu, ljudi stanu. Svatko vidi i voli Bubu na kraju krajeva, kazao je.

Najprije hobi, koji je prerastao u posao. Restauriranje Buba njegova je svakodnevica. Ljubitelja ovih automobila je mnogo, a kada se dovede u dobro stanje, doseže cijenu od 10 do 30 tisuća eura. Za njihovu restauraciju potrebno je godinu dana.

- To je proces, dok se napravi limarski sve što treba, onda ode na lakiranje pa kad se vrati, dok se kompletna mehanika složi, tapecira. Od kad je raskapamo, složimo, registriramo čovjeku, to prođe oko godinu dana, rekao je Goran.

- Najstarija Buba koju smo radili je 54. godina iz Splita, došla je u super stanju, mi smo je još malo doradili, sad je u još boljem, dodao je.

Zbog kultnog automobila nastala su i brojna prijateljstva

Tako je zbog Gorana, Bubu zavolio i Marijo, koji je nekada radio u prodavaonici auto dijelova, a Buba mu se isprva nije nikako sviđala kao automobil.

- Nakon mog prvog susreta s Bubom, nisam volio taj auto, nakon dolazaka Gorana u dućan i druženja s "bubašima", zavolio sam taj auto, kupio sam taj auto i sad se naravno družimo svi zajedno na susretima Buba, ispričao je Marijo Žepek.

- Kad svaki u nedjelju se probudi, ide negdje na kavu. I onda smo se dogovorili zašto ne bismo išli na susrete s bubama, i onda je nastala priča nas da se družimo vikendom, skupi se nas 15, 20 auti i odemo na Buba susret, dodao je.

Zaljubljenici ovih oldtimera, okupljaju se 10 puta godišnje, kako bi uživali u vožnji kroz Hrvatsku, ali i Europu. Uspomena je mnogo.

- Išli smo na putovanje s tri kombija, T2 i na Durmitoru je stao bik, ja sam bio na početku kolone i on je bio ogroman, zaustavili smo cijela kolona je bila iza nas, prisjetilo se Goran.

Humanitarna vožnja do SOS Dječjeg sela

Ove su godine došli na ideju, da naprave i humanitarnu vožnju do SOS Dječjeg sela u Lekeniku, i razvesele djecu s poklonima koje su prikupili. U tome im se pridružio i Branislav, koji Bubu vozi 16 godina, a posljednjih 6, u blagdansko doba, volontira kao Djed Božićnjak.

- Kad vidite dječju sreću, i njihovo očaranje time, to vam nitko ne može više ni platiti, to je takav užitak, to je nešto nevjerojatno, rekao je Branislav Pazman.

- To ushićenje djece i njihov odnos prema Djedu Božićnjaku da je to nešto stvarno, jasno to su mala djeca, to je nešto predivno, predivan osjećaj, njihov pristup Djeda Mrazu, Djeda Božićnjaku. Za mene je to gušt i osjećaj da nešto darujem toj djeci, i nekakvu vjeru i osjećaj da postoji život od onoga što ih svakodnevno okružuje, kazao je.

I zaista, kada su ovi automobili s dušom i njezini vozači - humanitarci, stigli u SOS Dječje selo, zavladali su znatiželja i veselje.

- Svaka posjeta, svaki dolazak u naše selo, svaki novi prijatelj nama puno znači. Naša djeca su danas vidjela nešto čega se mi sjećamo iz naše mladosti, to je njima jako interesantno, još više što je stigao i Djed Božićnjak, kojem se oni jako raduju, rekla je teta Danica.

Tako se priča o ljubavi prema Bubama, pretvorila u predbožićnu priču o davanju, i tome koliko je malo potrebno da bismo usrećili druge.