Palčići ponovno trebaju našu pomoć

Kad je Palčićima potrebna pomoć, onda se okuplja cijela nacija. Vidjeli smo to nakon zagrebačkog potresa, sada nas ponovno trebaju. 

Prvi pogled na veselu, razigranu djevojčicu s osmijehom kojim osvaja, neće vam odati dojam, da je na svijet došla kao mali borac. Rođena sa samo 26 tjedana i 870 grama, Lukrecija je život započela u inkubatoru zagrebačke Petrove bolnice, u vrijeme korone i potresa 2020. godine.

- To jutro sam ja još bila na infuziji, otkopčali su me, izletjeli smo van svi iz bolnice, hladno je bilo užasno, snijeg je padao. Izašla sam u spavaćici i nekakvoj vestici koju sam uspjela pokupiti pri izlasku. Kad smo izašli van onda me je tek skršilo skroz, mislim si gdje je sad ona, pitam tamo sestre, gdje su bebe s intezivne, nitko ništa ne zna, tek nakon nekog vremena su i oni počeli izlaziti van, ali nemoćan si, ti si sad nemoćan, ti bi napravio sve da tvoje dijete bude dobro, da sva ta djeca budu dobro. U tom trenutku ne možeš ništa, možeš samo tamo gledati i stajati i nadati se da će sve biti dobro, naglasila je Antonija Bračić. 

Brza reakcija medicinskog osoblja koje je spašavalo malene živote i navijači Dinama koji su pomogli seliti inkubatore, Antoniji će zauvijek ostati u sjećanju.

- Ja da njima svaki dan govorim hvala, ne bi bilo dosta, rekla je Antonija Bračić.

Bez mogućnosti posjete roditelja

Tada tri dana stara Lukrecija, zajedno s ostalim bebama iz Petrove, prevezena je u drugu bolnicu, u kojoj je bez mogućnosti posjete roditelja, ostala sljedeća dva mjeseca.

- Tako da tih prvih 2 mjeseca sam od doktora dobivala slike i preko doktora smo se upoznavale tek kad su ih vratili u Petrovu su me pustili da dođem u posjetu. Mi kad smo došli doma, vi kad uzmete, kad vodite dijete iz bolnice, vi osjećate tu nekakvu radost jer dijete ide s vama doma, ali osjećate isto tako i strah jer si misliš kako ću ja s tim malim djetetom. Ona je došla doma, imala je nešto više od 2 kile. Tako je teško išlo i to hranjenje, to je sve bilo onako dosta stresno, prisjetila se. 

S vremenom se situacija normalizirala, godina dana odlazaka na vježbe dalo je rezultata, a Lukrecija je danas zdrava djevojčica.

- Ja sam Lukrecija, imam 5 godina, volim se igrati u vrtiću, predstavila se djevojčica.

Zahtjevan proces

Kako je biti majka palčića, dobro zna i Željka, koja je prije rođenja svoje troje djece, često kao zdravstvena djelatnica tješila mame s neonatologije po uglovima bolnice. Uz sav trud liječnika i medicinskog osoblja, smatra da smo kao zemlja daleko od Europe i svijeta jer odnos nekih bolnica prema roditeljima palčića smatra maćehinskim.

- Ja sam svoju djecu rodila prije 20 i kusur godina. Ja sam svaka 3 sata išla dojiti svoje dijete, iako nedonošče, vrlo je zahtjevan proces, više je bilo cijeđenje i mučenje, ali dobila sam svaka tri sata mogućnost svom djetetu nakon toga se izdojiti, da bi moje dijete dobilo svoje mlijeko. Danas kad čujem da u određenim rodilištima nulte kategorije majke jedanput dnevno mogu posjetiti svoje dijete, a borave samo kat iznad svog djeteta, to je nehumano, naglasila je Željka Vučko.

Akcije prikupljanja sredstava za opremu, liječenje i skrb

Uz želju i podršku za što boljim uvjetima za prijevremeno rođenu djecu i njihove roditelje, Željka kroz udrugu Palčić već 13 godina organizira i akcije prikupljanja sredstava za opremu, liječenje i skrb. Do sad je tako kroz godine opremljeno 30 hrvatskih rodilišta, a sada je u tijeku akcija kojom se prikuplja novac za opremanje jedinice za intenzivno liječenje Zavoda za neonatologiju kliničke bolnice Sveti Duh.

- Radi se o 33 uređaja, od kojih su 6 inkubatora, uređaji za disanje, infuzomati, perfuzori kroz koje naša djeca dobivaju hranu, centralni sustav praćenja svega toga, rekla je Željka. 

Djelovati možemo svi.

- Mislim da je svakome dobro raditi dobra djela i da ti mali palčići nas trebaju, u tim prvim trenucima je najbitnije da imaju dobre aparate, da imaju šansu za život, dodala je.

- Zaista nabavljamo uređaje koji našim palčićima život znače, dižem palčić za sve vas da zajedno s nama sudjelujete u još jednoj borbi za najmanje heroje, poručila je.