Osjetljiva i ugrožena staništa Žumberka

Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje prostire se na 350 četvornih kilometara. Većim je dijelom u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. U njemu se nalaze različita osjetljiva i ugrožena staništa poput gorskih livada, vlažnih travnjaka, slapišta, krških jama i špilja. Upravo se u speleološkim objektima provodi projekt "Čiste jame - pitka voda".

Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje, zaštićen od 1999. godine, obuhvaća najveći dio gorskog i prigorskog prostora Samoborskog i Žumberačkog gorja.

Krški reljef prekriva oko 90% parka i rasprostranjen je u tektonski razlomljenim karbonatnim stijenama. Prepoznajemo ga po brojnim površinskim oblicima kao što su ponikve i uvale.

Česti su i ponori te kratke ponornice. Tu su i podzemne krške pojave poput špilja i jama koje dinamično oblikuje voda otapajući i iznova taložeći stijene na svojem putu.

- U parku je pronađeno ukupno 144 speleoloških objekata, međutim i dalje su u tijeku speleološka istraživanja. Najdublja je spilja Dolača s dubinom od 155 metara, a najdulja je spilja Provala s 1852 metara duljine. Naše špilje nisu dostupne posjetiteljima, ističe voditeljica Odsjeka za upravljanje posjećivanjem Javne ustanove Park prirode Žumberak - Samoborsko gorjem Ana Popović.

Prema Zakonu o zaštiti prirode svi su speleološki objekti od posebnog interesa za Hrvatsku. Naime, velikodušno nam omogućavaju da zavirimo u geološku povijest Zemlje:

- Zub svisca pronađen je u Šnajderovoj luknji, isto tako neki speleološki objekti pokazuju da su bili jako dobro skrovište za ljude, priča Ana.

- U brdskim područjima Dinarida, pa tako i u području Žumberka i Samoborskog gorja čovjek je doslovno prisutan od starijeg željeznog doba preko antike do srednjeg vijeka. Velik dio ljudske povijesti zapravo označava skladan suživot čovjeka i prirode, međutim suvremeni društveni kontekst ukazuje i na neke negativne aspekte takvog suživota, napominje suradnica-promotorica u JU "Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje" Mateja Modruš.

Kroz duga desetljeća ruralnog življenja na ovim prostorima nije postojao sustav zbrinjavanja otpada. Stoga su se speleološki objekti nerijetko koristili za odlaganje onoga što je trebalo skloniti, skriti ili prikriti.

- Nažalost ti objekti su često krški procjeđivači podzemnih voda i nalaze se u neposrednom okruženju naselja. Nekada su ljudi na području Žumberka i Samoborskog gorja živjeli ukupno u 135 naselja, od kojih je danas većina napuštena. Broj ljudi koji je stalno ili povremeno živio na ovim područjima kroz godine se postepeno smanjuje, međutim lokaliteti odloženog otpada ostaju, kaže Mateja.

Takva praksa polako iščezava pogotovo nakon proglašenja zaštite područja Žumberka i Samoborskog gorja u kategoriji Parka prirode.

- Međutim i dalje se može naići na negativnu praksu odlaganja otpada. Najčešće se radi o odbačenim ostacima automobila, kućanskim uređajima, glomaznom i klaoničkom otpadu koji je zapravo i najproblematičniji od svih. Pritom on nepogrešivo završava u vodi koju koristimo za piće, osobito nakon što se pitka voda procijedi kroz onečišćeno podzemlje, upozorava Mateja.

Zakonom o zaštiti prirode propisano je da speleološkim objektima upravljaju javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima. 

- Slijedom inicijative Zagrebačkog speleološkog saveza, predstavke Hrvatskog sabora iz 2023. godine, zalaganja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kao i na poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za prijavu projekta za čišćenje speleoloških objekata u zaštićenim područjima onečišćenih pretežito miješanim komunalnim otpadom, ali i strvinama, oblikovali smo projekt kroz koji u suradnji s volonterima, planinarima, ali i lokalnim stanovništvom namjeravamo očistiti ukupno 23 speleološka objekta na području Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje, najavljuje Mateja.

Projekt traje od 2024. do 2029. godine. Dosad su potpisani ugovori u vrijednosti od oko 300 tisuća eura. Među jamama koje su speleolozi očistili su Jamina pod Piskom u selu Mahovlići iz koje je uklonjeno 45 kubika miješanog komunalnog i glomaznog otpada te Jama kod starog mlina u zaseoku Boići kod sela Sošice. Iz nje je izvađeno 2 kubika smeća.

Valja istaknuti da se u Hrvatskoj više od 50 posto sve pitke vode crpi upravo iz krških vodonosnika. Zato je važno da shvatimo i naučimo da se nikakav otpad ne baca u špilje i jame. Premda se čini da je nestao negdje u mraku jame s godinama će se raspasti i završiti u našim vodama, rijekama, ali i čaši vode kojom gasimo žeđ.