Renata i Spomenka pomažu neizlječivima i njihovim obiteljima

Renata Bermanec i Spomenka Tomašić dobitnice su nagrade Ponos Hrvatske. One su, naime, u Međimurskoj županiji prije 24 godine osnovale Udrugu za palijativnu skrb 'Pomoć neizlječivima'. Cijelo to vrijeme zajedno s članovima Udruge, među kojima su volonteri, ali i liječnici te drugo medicinsko osoblje, pomažu teško oboljelim ljudima i članovima njihovih obitelji.

Udruga pruža razne vrste pomoći: od psihološke, pa do posuđivanja medicinskih pomagala. Svojim radom i aktivnostima cjelokupnoj javnosti Spomenka i Renata približile su problematiku neizlječivo bolesnih ljudi te palijativnu skrb u Međimurju podigne na vrlo visoki nivo. I zato su Ponos Hrvatske. 

Renata Bermanec iz Preloga diplomirala je u Engleskoj i postala prva hrvatska magistra palijativne skrbi. Sada je zaposlena u čakovečkom Domu zdravlja, koordinatorica je palijativne skrbi u Međimurskoj županiji te predsjednica Udruge Pomoć neizlječivima. Uz sve, pronalazi vremena i za obitelj, posebno za trogodišnjeg sina Andriju.

Spomenka Tomašić iz Lopatinca, pak, medicinska je sestra u Županijskoj bolnici Čakovec, na odjelu kemoterapije. Obje znaju kroz što prolaze pacijenti kojima medicina više ne može pomoći, pa su 2010. godine osnovale Udrugu s ciljem da se bolesnicima i njihovim obiteljima takva teška životna razdoblja barem donekle olakšaju.

- Krenuli smo vidjeti što je to Međimurcima potrebno u palijativnoj skrbi. Ja sam znala da je ona potrebna kao i u drugim zemljama, samo nismo znali konkretno u kojem ćemo smjeru ići. Pomogli su nam župnici u crkvama, po župama smo imale kratka predavanja i ljudima govorile što je palijativna skrb, da bi oni uopće znali što tražiti, kaže Renata.

S vremenom se u sklopu udruge u Čakovcu otvorila i posudionica medicinskih pomagala. Vodi je Spomenka. Članovi obitelji teških bolesnika tu mogu doći svakog utorka i četvrtka te besplatno dobiti ono koje će pacijentu olakšati svakodnevicu.

- U našoj posudionici su najtraženiji bolnički kreveti, toaletna kolica tzv. princeze, hodalice, invalidska kolica, koncentratori kisika, aspiratori, ističe Spomenka. 

- Bila nam je u obitelji situacija da nam je mama bila teško bolesna, nepokretna, dementna i u udruzi su nam posudili bolnički krevet, pa onda i hodalicu i invalidska kolica. Baš ti zadnji dani njezini, evo nažalost preminula je, su nam stvarno uvelike pomogli, ne znam što bi bez te udruge stvarno, napominje jedna korisnica usluga Udruge Pomoć neizlječivima.

Velika pozornost pridaje se i psihološkoj pomoći:

- Jako je važno naglasiti da ne brinemo samo o pacijentu, jer nekad je potrebno puno više dati članu obitelji, jer su oni 24 sata uz bolesnika i za njih kasnije, kad nažalost pacijent premine, održavamo radionice, predavanja, psihološku pomoć u žalovanju, kako se nositi u toj fazi žalovanja, i to za njih bude jako korisno, kaže Spomenka.

- Mi trenutno zapošljavamo u Udruzi socijalnu radnicu i psihologicu na nekoliko sati i to počinjemo kao jedan projekt da bismo potaknuli i Međimurje i državu da se zaposli što više ljudi u tom sektoru, zaključuje Renata.

Ovako predan rad ne bi bio moguć bez podrške i novčane pomoći Međimurske županije, gradova, općina te brojnih drugih donatora. Udruga i posudionica pomaglala uskoro će se useliti u novi, veći prostor. Iako, ove vrijedne Međimurke već 24 godine dokazuju kako za humanost ne treba ni puno ni veliko, već da su dobra volja i empatija, najjači pokretač.