Iako u 67. godini šjor Dragan Ivandić, iz zadarskih Arbanasa još radi. Svi kojima je barem jedanput stao brod nasred pučine, itekako, znaju važnost brodoelektričara. Šali se Dragan "prčkati" oko struje je počeo još kao mali jer mu je ujak iz italije donosio zvučnike, pojačala pa se usput zaljubio i u disko glazbu.
Draganu oduvijek su dragi disko-glazba i struja. A kako to već obično biva u životu, isprepleteni su od najranije mladosti. Prvi sa singlicom Donne Summer pod miškom na špici na Kalelargi potkraj sedamdesetih. Kaže, tada nije bilo kompjutora pa se u mladosti zaljubio u ampere, elektromotore, anlasere, alternatore, zvučnike, pojačala, a onda i u disko.
Prisjeća se rado groznica subotnjih večeri u mjesnoj zajednici u Arbanasima. Do disko-kugle nije se moglo pa su je sami napravili. Valjalo je biti kreativan, poslužio je i elektromotor iz kamiona.
- Ja sam kuglu napravio. Kugla koja se vrti i svijetli onda je bila senzija. Našli smo malo stiropora i onda smo bratu od mog kuma, koji je bio umjetnik, dali da polijepi komadiće ogledala. Nabavio sam elektromotor, zavidali smo ga za na plafon i spojili struju i on se lagano vrtio, ali kako je bio prejak motor onda smo nabavili motor jakosti 24 volta da ide sporije. A taj elektromotor je bio s jednog ventilatora iz kamiona, prisjeća se Dragan Ivandić, zadarski brodoelektričar.
Tih sedamdesetih, osamdesetih u Italiju je kao brodoelektričar išao na otpad po dijelove. Skidao ih i s kamiona i traktora. A kao "disco-fun" znao je zbog jedne jedine pjesme-hita do Trsta i natrag.
- Uglavnom bih išao navečer u 11 sati , a sutra već bi bio na Kalelargi u 7.30 sati s pločom pod rukom, govori Ivandić.
Šali se, onda se oženio pa je i disko-glazba malo utihnula.
- Onda su krenuli pirevi, vlakići, kaže nam.
Ali ljubav je to koja stalno tinja, kao i ljubav prema brodoelektrici.
- Bavim se strujom od malih nogu, brodovima zadnjih 35-40 godina, popravljam struju, anasere, alternatore. Danas po većim brodovima ima dosta elektronike. Tako da su tu više sada elektroničari i oni prosperiraju, kaže Ivandić.
Na otvorenom ste moru, brod ne pali. Panika! Na scenu, iliti disko-podij, tada stupa Dragan sa svojim superkovčežićem. Gotovo po instinktu već zna koji dio treba ponijeti na more. I nema da brod ne upali.
- I dan danas poslije koliko godina 45 - 46 koliko radim, ovaj posao još volim, još mi nije dosadan, još me privlači, kaže Ivandić.
Kada je počeo raditi u ovoj marini, brodova je bilo dvjestotinjak, sada više od 1200. I iako elektronika sve više dominira na motornim jahtama i raznoraznim skupocjenim plovilima, on se drži "klasične struje" i za posao se ne boji. Dok bude brodova, bit će i posla za njega.