Prodaja hrvatskih otoka - uskoro u igru ulaze i stranci

Prodaju li se otoci u Hrvatskoj? Tko ih prodaje? Kolika im je cijena? Tko su kupci? Pitanja je mnogo, a na njih je u emisiji Dobro jutro, Hrvatska odgovorio Stipe Čogelja, zamjenik splitsko-dalmatinskog župana. 

Hrvatska se može pohvaliti s 1244 otoka, od kojih je većina u privatnom vlasništvu, osim onih otoka na kojima je utvrđeno pomorsko dobro te su kao pomorsko dobro i upisani.

- To je vrlo bitan institut za zaštitu naših malih nenaseljenih ili rijetko naseljenih otoka. Pomorsko dobro je iznad sustava vlasništva i nema raspolaganja. Tako male otoke štitimo od prodaje, rekao je Čogelja.

Ipak, s vremena na vrijeme pojave se oglasi za prodaju otoka. Tako se nedavno oglašavala prodaja otoka Mali Kosmač koji pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Naime, riječ je o poljoprivrednom zemljištu koje je ujedno i otok.

- Uobičajena je praksa da kada netko želi prodati svoju zemlju na otoku, ako je to mali i rijetko naseljen ili nenaseljen otok, po Zakonu o otocima prvo mora ponuditi prvokup Republici Hrvatskoj, nakon toga županiji, općini ili gradu. Ako ste u programu zaštite otoka, država može kupiti tu nekretninu, međutim sve su nekretnine zaštićene na način da se prvo mora utvrditi granica pomorskog dobra i vidjeti je li to uopće pomorsko dobro. Tek nakon toga ta nekretnina može ići u kupoprodaju. Svi drugi 'aranžmani' su nezakoniti i ne mogu se provesti do kraja ni upisati u zemljišne knjige, objašnjava Čogelja.

U slučaju da, nakon utvrđenog roka, otok odbije kupiti država, a zatim i jedinice lokalne samouprave, te da otok nije utvrđen kao pomorsko dobro, znači li to da privatna osoba doista može kupiti otok i njime se koristiti u privatne svrhe?

- Graditi na otoku možete jedino ako je u prostornom planu. Ipak, Ustavom Republike Hrvatske privatno vlasništvo je zaštićeno i njime se može raspolagati, osim u slučaju ako je pomorsko dobro. Inače je praksa za utvrđivanje granice pomorskog dobra i DORH-a koji sudjeluje u samom postupku da se svi manji otoci koji nisu naseljeni uvrštavaju kao pomorsko dobro kako bi se zaštitili od daljnje devastacije. I obično se na njima, što se tiče prostorno-planske dokumentacije, ne predviđaju nikakve veće aktivnosti, rekao je.

Ako je objekt na kupljenom otoku, dodaje, sagrađen prije 1968., on je legalan te se vlasnik može njime koristiti bez problema. 

- Stav Splitsko-dalmatinske županije je kako bi se što više malih, nenaseljenih otoka trebalo zaštititi na način da se utvrde kao pomorsko dobro, kaže Čogelja.

- To, naravno, znači da bi privatni vlasnici bili obeštećeni kroz postupak izvlaštenja, ne bi ostali zakinuti. No te otoke moramo zaštititi, napominje.

Cijena poljoprivrednog zemljišta na takvim otocima varira, ali evo primjera – za zemljište na otočiću Jerolimu, koji je dio Paklenih otoka i grada Hvara, ponuđeno je 3 milijuna eura za zemljište od 17 i pol tisuća kvadrata, što je malo manje od 2 tisuće eura po kvadratu. Trenutačno, dodaje, na području Splita nema zahtjeva za pravo prvokupa.

- Znači, nema nikakvih otočića za prodaju. Možda se neki nalaze na nekim stranicama ili agencijama za nekretnine, ali to nije valjana prodaja ako nije prvo ponuđena državi, županiji i općini da se kupi, dodao je.

Napominje da će se od kraja ove godine poljoprivredna zemljišta moći prodavati strancima.

- Moratorij koji smo imali prema Europskoj komisiji izlazi, tako da je, po meni, ključno da se decentraliziraju ovlasti utvrđivanja granica pomorskog dobra na županiju, kako bismo što prije mogli riješiti upis tih otočića kao pomorsko dobro i da time uopće ne dolazimo u situaciju da se naši otočići mogu prodati, rekao je.

Objašnjava kako, ako do bespravne gradnje na otocima i dođe, cilj projekta pomorskog dobra je osramotiti one koji nelegalno grade i ubrzati reakciju nadležnih državnih inspekcija.

- Postoji pet inspekcijskih tijela koja su nadležna za pomorsko dobro. No u šumi te komunikacije odgovornost se prebacuje s jednoga na drugog i često se dogodi da izostane bilo kakva reakcija. Zato je prijedlog izmjene Zakona o pomorskom dobru izuzetno bitan – bili bi brži, efikasniji i rigorozniji u akcijama zaštite pomorskog dobra, zaključuje.