U Međimurju izumire košaraštvo, ali obitelj Pogorelec još ih plete

Sredinom prošloga stoljeća u međimurskim selima gotovo da nije bilo kućanstva u kojemu se nisu izrađivali predmeti od industrijske šibe. Danas je situacija potpuno drugačija. Sve je teže pronaći selo u kojemu se neka obitelj još uvijek bavi košaraštvom i pletarstvom. Jedna od njih je obitelj Pogorelec iz Kotoribe u kojoj proizvode od šibe danas izrađuje već treća generacija.

Boris Pogorelec odrastao je okružen snopovima industrijske šibe i predmetima koje su od nje izrađivali njegov djed i otac. Još kao dijete naučio je izrađivati košaraške predmete, pa mu je nastavak posla bio logičan slijed. Industrijsku šibu uzgaja na deset hektara poljoprivrednih površina u Podravini. Biljka se sadi na proljeće i koristi 20 godina.

- Mi računamo da još deset radnji prije nego se košara napravi, treba uraditi. Moraš ju pokositi, doma dopeljati. Tek dok ju sklasiraš, moraš je kuhati, imamo veliki kotao, osam sati mora vreti, znači bar 10 sati je kuhanje. Nakon toga je treba izguliti, na stroj, pa nam je lakše nego nekad dok su se moj tata i djed tim bavili, onda je sve bilo ručno, kazao je Pogorelec.

I tek kad se šiba osuši, spremna je za pletenje. Oguljena kora dobra je za gnojidbu zemlje u povrtnjacima i voćnjacima, a nekada se koristila i u farmaceutskoj industriji.

- Umjesto lijekova, njezina kora se sušila, pa mljela, pa se radio čaj protiv bolova, opisuje Pogorelec.

Za industrijsku šibu ne dobivaju se poticaji.

- Kad smo pitali, rekli su nam da je to neprehrambeni proizvod, pa da ne spadamo u neke takve, objašnjava Pogorelec.

Djecu ne žele nagovarati na košaraštvo, ali kada bi posao nastavili, ne bi im bilo krivo.

- Djeci sam rekla da je sve dobro znati u životu, pa možda će ti nekad i to trebati, kaže košarašica Branka Pogorelec.