Očuvanje rijetke vještine pletenja šiba

Zarada od prodaje uporabnih predmeta od industrijske šibe nekada je bila važan izvor novca brojnim obiteljima na području ludbreškog dijela Podravine, no sada se time još samo rijetki bave.

Kako vještina ne bi u potpunosti bila zaboravljena, iskusni pletači svoja znanja na prigodnim radionicama prenose zainteresiranima. Kao podsjetnik na vremena kada se od pletarstva živjelo, otvorena je i izložba "Tradicija pletarstva ludbreške Podravine".

Ludbrežanin Ivan Kovaček još kao dijete naučio je izrađivati predmete od industrijske šibe. Počeo je s košarama, a poslije se usavršio u opletanju staklenih boca. Put do finalnog proizvoda dug je:

- Šiba se prvo treba posaditi da bi rasla. Jednogodišnja je za upotrebu, jer dugogodišnja već ima grančice na sebi i više je ne možete upotrijebiti. Zatim se šiba mora pokositi, pa se mora skuhati, pa se mora oguliti, posušiti, pa se onda može raditi i odmah treba imati i posude velike, gdje se mora namočiti, objašnjava Ivan.

Ivanovih boca ima po cijelom svijetu jer naši ljudi zaposleni u inozemstvu, bili su mu česti kupci. Sada plete samo kad ima narudžbu ili na radionicama druge podučava tom poslu. Pletarstvo je nekada bilo isplativo.

- Tako da su neki mogli kupiti čak i traktor, početi graditi kuću, a djeca iz tih obitelji eto dobila su priliku završiti i školovanje, napominje suorganizatorica izložbe o pletarstvu Štefanija Šarec.

Ljudi su s vremenom počeli tražili lakši put do zarade:

- Moj brat je radio u Varteksu poslije i njegova godišnja plaća u Vartekstu je bila manja nego što su oni mogli doma naplesti korpica, kaže pletačica iz Svetog Đurđa Marija Milak.

Štefanija Šarec podsjeća da su ruke jako trpjele, jer su bile isjećene od mokre šibe.

- Danas ljudi mlađe generacije nisu fokusirani na nešto što treba raditi malo duže, komentira polaznica pletarske radionice Željka Marković - Bilić.

Ali budući da su predmeti od prirodnih materijala ponovno na tržištu sve traženiji, za ludbreško košaraštvo šanse možda još ima.