Oni su gradili najveće televizijske zabavne emisije

Ona je bila strah i trepet televizijske zabave, oni su bili lica pred kamerama i uz nju su gradili sadržaje najvećih televizijskih zabavnih emisija. U povodu 100. obljetnice HRT-a Ksenija Urličić, Ljudevit Grgurić Grga i Mirko Fodor otkrili su kako je sve to izgledalo iza kulisa. 

Ksenija Urličić uvijek je govorila "Zabava je ozbiljan posao" i tako je pristupala svom poslu.

- Vrlo ozbiljan, ali zabava je bila još ozbiljniji posao u moje vrijeme, jer sam ja preuzela vođenje zabavnog programa u vrijeme Domovinskog rata. Dakle, to je bilo i odgovorno i zbilja teško, ali naš je osjećaj tada, ta atmosfera koja je vladala, to je nas sve ponijelo. Mi smo naprosto živjeli taj svoj posao, mi smo obožavali, voljeli, i rekla bih, bez lažne skromnosti, naš uspjeh u to vrijeme ustvari je bio u nekoj upornosti naše namjere, u našoj ljubavi rekla je Ksenija Urličić.

Priznaje da je u poslu znala biti malo naporna:

- Uvijek sam na nekoj granici kompulzivnosti, i ne samo na poslu nego i u privatnom životu, recimo, kod mene sve mora biti poslagano, od vrtnog alata koji mora biti opran i tako dalje, a tako sam se ponašala i na poslu. I mislim da sam bila naporna dosta, dodaje Ksenija.

Mirko Fodor nadovezao se rekavši da danas ne bi rekao da je bila naporna.

- Ali tada bih rekao tako, ali ne, danas ne bih zato što mi zapravo fali malo to. Točno se sve znalo. Završi emisija navečer u ne znam koliko sati, a u 9 ujutro je već sastanak za novu emisiju i Ksenija kaže: "Tak, tak, tak." I to je funkcioniralo savršeno, evo, Grga isto zna. Dobro, on je plakao uvijek kad je morao ići na sastanak, smije se Fodor.

I Ksenija Urličić smatra da je takav pristup bio koristan:

- Jer kad su mene počeli zvati "čelična lady", a to apsolutno nema veze niti s mojom osobnošću, niti s mojim emocijama, ali to je bilo takvo vrijeme da se moralo zaista raditi kao u vojsci, disciplinirano, s hijerarhijom, i ne, nije bilo tu druge, ustvrdila je ona.

Mnogi pamte legendarni show program "Sedma noć" uz kojega najviše povezuju Ljudevita Grgurića Grgu koji je radio i kao koproducent i kao autor i kao voditelj.

- Prije svega moram moram zahvaliti Kseniji što je ona u to vrijeme meni dala jedno veliko povjerenje. Dakle, upravo ovo što je nabrojano je bio opus moga rada. Mnogi nisu znali, nego su me percipirali isključivo kao nekoga tko izađe van, vodi i tako dalje. Ne, to je bilo na kraju cijelog tog jednog puta koji smo trebali proći, od stvaranja scenarija, osmišljavanja emisije, koprodukcije, produkcije, prisjeća se Grga.

Ksenija Urličić je dodala da se radilo bez puno vanjskih suradnika, a da su scenarije znali pisati cijele noći, čega se i Grga dobro sjeća, ali nije sve bilo samo - red, rad i disciplina:

- Mi bismo, dakle, u nedjelju navečer, i to je bila na neki način dobra navada, poslije "Sedme noći" odlazili zajedno kao ekipa u Saloon, tamo bi se proveselili. No ujutro bismo bili na prvom kolegiju. Ali to vi najbolje znate, to je mašina koja melje, dakle, iz tjedna u tjedan. Mi smo to živjeli, istinski živjeli, kaže Grga.

Kod emisija poput "Sedme noći" sve je moralo biti savršeno pripremljeno da bi na van djelovalo onako opušteno i raspjevano.

- Pa kao i "Dobro jutro, Hrvatska", ali tu, 'ajde, više-manje sjedimo. Kada je bila "Sedma noć" ili "Bravo", ili koje već emisije, išlo je uživo. Išla su dva i pol, tri sata uživo. U nedjelju navečer su bile. Ogromna je bila gledanost, nije bilo doduše drugih nacionalnih televizija, ali bila je gledanost nevjerojatna. Ti nisi mogao zeznuti baš puno stvari, jer i cijela kula od karata se mogla srušiti na jednom kiksu. Više se sljedeći ne može uloviti, taj ritam ide, a mijenjalo se, plesači su ulazili, gosti, sjedeći, stajaći, pjevački, ističe Fodor.

Bio je to prvi slučaj da je emisija "izašla" iz studija, ali sve je funkcioniralo besprijekorno:

- Prema scenariju mi smo bili pet minuta plus ili pet minuta minus, to je sve išlo fantastično. Dakle, ja kao urednica te emisije nikad nisam sjedila u prvom redu, ja sam bila zapravo inspicijent, ja sam bila iza, i Grga je bio inspicijent, svi smo bili inspicijenti na neki način, prisjeća se Ksenija Urličić.

Zbog snimanja na otvorenom, produkcija emisije uvelike je ovisila o vremenskim (ne)prilikama, pa je Grga znao pribjeći i alternativnim metodama:

- Ja sam u Arenu u Puli na probe doveo bioenergetičara, frajera koji je sjedio na tribinama na probama i tjerao oblake. Eto do kud je to išao taj strah od nevremena, priznaje Grga.

Pri kraju razgovora Ksenija Urličić osvrnula se i na Fodorov talent, ali i na njegovu nestašnost:

- On je stvarno bio talent, samo ima ono što i danas još uvijek ima, nestašan je jako, i morao je imati malo jačeg mentora, a to sam bila ja, pa onda ako je bilo pretjerano, ja ti se sad ispričavam nakon toliko godina, ali trebalo te je držati pod kontrolom, jednako kao i Danijelu. Oni su imali tako dobre reflekse da bi zaboravili da moraju biti pristojni, do toga je to išlo, zaključila je Ksenija Urličić.

Dodajmo da slavljenički program naše kuće trajat će cijeli dan, a kulminacija će se dogoditi večeras na svečanoj priredbi u dvorani Vatroslava Lisinskog.

Za one koji neće biti s nama uživo u velikoj dvorani Lisinski, preporučujemo da prate prijenos na svim kanalima Hrvatskoga radija i na Prvom programu Hrvatske televizije od 20.25 sati.