Bijeli blues u Bijelom putu

U domaćoj kriminalističkoj seriji Bijeli put prema scenariju Emira Imamovića Pirkea i u režiji Tomislava Rukavine glazbu potpisuje hrvatski blueser Adam Semijalac.  

Izuzmemo li glazbena ekranizirana djela kao žanr, u domaćim ekranizacijama dosad je možda najveći otisak ostavila Tamara Obrovac s pjesmom "Daleko je onaj ko me voli" u filmu Hrvoja Hribara "Što je muškarac bez brkova". 

U stranim serijama imamo primjere u kojima je glazba toliko originalna i povezana s radnjom da joj je kritika dodijelila status – aktera, kao u "Bijelom lotusu". Uvodni bolero "Narcosa" dao je toliko prepoznatljiv pečat seriji da je unatoč autorstvu dobio status - narodne pjesme. 

Kod nas je Obrovac, čini se, dobila jaku konkurenciju u Semijalcu, kada je u pitanju soundtrack. O tome kako je počeo suradnju na seriji razgovaramo s čovjekom koji živi blues, kako ga je ukratko opisala naša glazbena kritika. Njegov album "Ode dite", iz kojeg se razvila glazba za "Bijeli put", spoj je bluesa i tradicijske hrvatske glazbe, s nimalo uljepšanim fragmentima života. 

Kako ste mi otkrili, vaš album "Ode dite" bio je okidač za suradnju s redateljem Tomislavom Rukavinom. Njegov čemeran ugođaj, teme skrivene ispod kamena, atmosfera. S obzirom na to da ste se prvi put upustili u format skladanja za ekran, kako je to izgledalo? 

Sam proces skladanja tekao je vrlo glatko. Prvo bismo se Tomislav i ja našli kod mene i pogledali epizodu za koju bi trebalo osmisliti glazbu. Odredili bismo mjesta gdje bi točno išla glazba, zatim razgovarali kako bi ta glazba mogla zvučati. U principu smo shvatili da bi trebalo imati nekoliko varijacija na nekoliko tema te da glazba ne bi trebala biti stalno prisutna kroz trajanje epizode. Zatim bih ja skladao nekoliko tema i radio varijacije dok ne bi dobili zadovoljavajuć rezultat. 

Kako se "Ode dite" prilagodio Bijelom putu?

S obzirom na to da sam od veljače 2024. u probama i procesu postavljanja materijala s albuma "Ode dite" na scenu, nije mi bio nikakav problem tretirati glazbu za "Bijeli put" kao nastavak tog procesa. Zaključili da su neke teme s albuma odlično "sjele" na određene scene te sam ih ja modificirao, npr. iz dura u mol i obratno. Neke scene su, pak, inspirirale potpuno nove teme, ali smo gledali da zvuk i atmosfera budu što sličniji albumu.

Zanimljivi su instrumenti koje ste koristili - dangubica, bugarija, banjo. Kakav su pečat dali krimi priči u našem miljeu?

S obzirom da je Tomislav htio da soundtrack za "Bijeli put" zvuči slično kao i album "Ode dite", bilo je logično da koristim instrumente koji su snimljeni na tom albumu. Način na koji ja sviram bugariju i dangubicu, pa čak i banjo nisu konvencionalni te stoga daju i drugačiju atmosferu. Spajaju tradicionalni blues idiom sa foklorom balkanskih, naših prostora. Mene je uistinu oduševila ideja da ću moći eksperimentirati i raditi glazbu na tragu albuma "Ode dite". Baš me zanima kakva će biti reakcija publike! 

Kako su spojeni tradicijski elementi s radnjom u seriji?

Pa mislim da glazba definitivno podcrtava mentalitet koji "gospodari" likovima u seriji. To je nešto o čemu smo Tomislav i ja dosta razgovarali. Ta sirovost, jednostavnost i repetitivnost. Daje taj neki štih koji, kao i sami likovi i priča, izdvaja ovu seriju od britanskih ili američkih - samim time što sam koristio instrumente koji su duboko ukorijenjeni u folkloru. 

Na glasu si kao čovjek koji živi blues, i kroz glazbu i kroz komentiranje društvene zbilje. Jesu li novi radni izazovi odškrinuli vrata nekoj pozitivi? 

Meni je kao umjetniku i glazbeniku bitno progovarati o temama koje su teške, nelagodne i često završe "pod tepihom". Biti u procesu stvaranja gdje imaš slobodu da se izraziš kako želiš, te potom vidjeti kako tvoja glazba transformira filmsku scenu, plesnu sekvencu ili nečiji performance usitinu je posebno iskustvo. Svakako se nadam da će nakon ove suradnje s Tomislavom biti još ponuda da radim glazbu za ekran, kao i da Bijeli put neće stati na prvoj sezoni.

Dobro naćulite uši od ponedjeljka 30. rujna u 21:15 na Prvom! 

U seriji glume Franjo Dijak, Nina Violić, Enes Vejzović, Sanja Milardović, Stipe Radoja, Goran Bogdan, Judita Franković Brdar, Elvis Bošnjak.