Quo vadis, Aida?: Fikcija o stvarnosti

Scena u kojoj glumac Emir Hadžihafisbegović kao Joka, desna ruka generala Ratka Mladića, dolazi pred UN-ov hangar u Potočarima i zahtijeva da uđe unutra - bila je prva snimana scena na setu filma Quo vadis, Aida. 

Statisti koji su glumili civile pred bazom bili su toliko šokirani inscenacijom da je nekima od njih pozlilo. Dogodio se sudar iluzije i stvarnosti, podsjetnik na strašnu tragediju u ne tako davnoj prošlosti. Ekipe hitne pomoći kretale su na setu kao da su i same dio filmske ekipe.

Redateljica Jasmila Žbanić prekidala je snimanje i objašnjavala – ovo je fikcija! 

Na snimanju je bila i velika međunarodna ekipa ljudi koji žive u Poljskoj, Austriji, Norveškoj, Velikoj Britaniji... i kojima, kao filmskim profesionalcima, nije baš bilo do kraja jasno što se dogodilo. Iako film jest fikcija, događaj o kojem govori sjećanje je i trauma mnogih živućih generacija. Film bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić govori o srebreničkoj tragediji u ljeto 1995. godine. Demilitarizirana enklava pod zaštitom UNPROFOR-a pala je u ruke Vojske Republike Srpske, a nizozemski bataljun na čelu s pukovnikom Thomom Karremansom nije spriječio pokolj bošnjačkog stanovništva.

"Quo vadis, Aida?" premijerno je prikazan na venecijanskoj Mostri, punih 25 godina nakon genocida u Srebrenici, i prvi je film o toj temi. Bio je među nominiranima za najbolji strani film na 93. dodjeli Oscara, 20 godina otkako je "Ničija zemlja" Danisa Tanovića osvojila kipić. Ipak, te je godine Akademijinu nagradu odnio danski film o nastavnicima alkoholičarima "Još jedna runda". "Quo vadis, Aida?" dobio je priznanje na Europskim filmskim nagradama za najbolji film, režiju i glavnu žensku ulogu. 

Redateljica Jasmila Žbanić napisala je scenarij kojem je kao ideja vodilja poslužila knjiga "Pod zastavom UN-a" Hasana Nuhanovića. On je bio prevoditelj u UN-ovoj bazi u Potočarima koji je preživio genocid, ali njegova obitelj nije. Nuhanović je u početku bio suradnik na scenariju, no razišao se s redateljicom oko pristupa i fokusa filma, pa je Žbanić scenarij napisala i potpisala sama. 

Kao središnji lik postavila je ženu, prevoditeljicu Aidu, koja nastoji spasiti supruga i dvojicu sinova nakon ulaska srpskih snaga u Srebrenicu. Ulogu srebreničke majke povjerila je srbijanskoj glumici Jasni Đuričić, zbog čega je doživjela i napade. No Jasna Đuričić maestralno je odigrala ulogu, u velikom rasponu energije i emocija. Generala Ratka Mladića tumači njezin suprug iz stvarnog života Boris Isaković, kojemu je to također jedna od najboljih uloga u karijeri. Oboje su inače i profesori na novosadskoj umjetničkoj akademiji, a u filmu nemaju nijednu zajedničku scenu.

Aidin suprug u filmu, glumac Izudin Bajrović, također je na snimanju doživio mješavinu fikcije i jave. U sceni razdvajanja od Aide, koja prethodi smaknuću njega i sinova, nije mogao izdržati a da ne zaplače. Jednog od njegovih filmskih sinova glumi njegov stvarni sin Dino pa je sama pomisao na situaciju u kojoj on kao otac ništa ne može učiniti da ga spasi bila emotivno nepodnošljiva. Do zalaska sunca ponavljala se scena, da bi tek sutradan bila snimljena s emotivno potrošenim glumcem onako kako je zamišljeno u filmskoj priči – bez suza. 

Film i inače karakterizira suzdržano prikazivanje nasilja - nema eksplicitnih scena smaknuća. Kamera s još živih žrtava s rukama na potiljku prelazi na strojnice, nakon čijeg rešetanja ostaje – tišina. Kako sama Jasmila Žbanić kaže, bilo joj je važno da gledatelji osjete ludilo koje je vladalo u tom trenutku, a film ostavlja, kao mali segment velike i složene priče, za buduće generacije da znaju koliko je strašno ono što se dogodilo. 

Film Quo vadis, Aida? pogledajte u srijedu, 15. siječnja, u 22:05 na Trećem.