Pokrajina Cinque Terre, biser sjeverne Italije

Šarene kućice kaskadno građene na strmim liticama ligurske obale. S jedne strane okružene morem, s druge, plodnim tlom. Obilježja su to svih pet srednjovjekovnih gradića, s vremenom prozvanih pokrajinom Cinque Terre koju je posjetila ekipa riječkog Mora.

Nekada težačka i ribarska mjesta, danas su jedno od najposjećenijih dijelova Italije, od 1997.me godine uvrštena u UNESCO-ovu svjetsku baštinu. Pet mjestašca povezano je morskim putem, pješačkim stazama, ali i brzim vlakom. Mi smo se odlučili obići ih željeznicom.

U ranim jutarnjim satima stižemo u najmanje od pet sela, Cornigliu, smještenu stotinjak metara iznad mora, okruženu vinogradima i kamenim terasama. Šetamo šarmantnim uličicama u kojima živi svega dvjestotinjak stanovnika.

Mirna i tiha Corniglia

Corniglia je specifična, u usporedbi s ostala četiri gradića, ona je jedina izgrađena na uzvisini. Stanovništvo je okrenuto poljoprivredi više nego u drugim mjestima. I najmanje je posjećena, vjerojatno zbog svoje pozicije, teže je dostupna. To je možda i prednost jer onda ovamo dolaze turisti koji baš biraju doći u Cornigliu, kaže predsjednik mjesnog odbora Corniglie Gianpaulo Barrani.

Iz mirne i tihe Corniglie odlazimo prema Manaroli, u kojoj nailazimo na skupine turista. Dobro raspoloženi, razgledavaju mjesto, guraju se među barkama razasutim po ulicama. Šetaju Ljubavnom stazom, savršenom za dobre fotografije.

Velike osvijetljene jaslice u Manaroli

- Skupine turista obično odvedem do obale, pokažem im mjesta gdje se najbolje vidi panorama, zatim prirodu i znamenotosti grada. Upravo Manarolu turisti obično najviše vole, tvrdi turistički vodič Cosimo Vivoli.

Manarola je poznata i po velikim osvjetljenim jaslicama koje u božićno vrijeme dodatno oboje mjesto. Šareni se tako brdo, šarene se ulice i fasade.

- Do šezdesetih godina prošloga stoljeća sve su kuće Cinque Terre bile sive, kao i u Portofinu i u Portovenere i to zbog učestalih napada s mora, kako bi bile što manje uočljive. A i zato što su do tada svi ti gradići bili iznimno siromašni. Počeli su se obnavljati tek s pojavom organiziranog turizma jer se tada od stanovništva očekivalo da svoja mjesta učine lijepima. Bojanje kuća bio je način lokalnog stanovništva da pokažu da su prošla loša vremena i da je sad bolje, objašnjava predsjednica kulturne udruge 'Uniti per Corniglia' Francesca Guelfi.

Slikovita lučica Riomaggiorea

Neki kažu da su se fasade bojale i kako bi mornari mogli prepoznati svoje kuće po povratku s mora, posebno za vrijeme guste magle. Jer sva ova mjesta, iako se stanovništvo prvenstveno bavilo poljoprivredom, imaju dugu ribarsku i pomorsku tradiciju. Osjeti se to i u slikovitoj lučici mjesta Riomaggiore.

- Vernazza i Monterosso ribarska su mjesta, poznata po ribolovu. Kod nas nije toliko razvijen, naši su preci uglavnom bili poljoprivrednici. A i dosta je restrikcija u nacionalnom parku, ribolov je ograničen, nije to kao nekada. Poznati smo po slatkom vinu Šaketra, naši ugostiteljski objekti prodaju pite od riže i povrća, ali u restoranima se posebno cijeni riba, naš poznati pesto i slani inćuni tipični za ovu regiju. Ljeti je dosta teško živjeti jer je u posljednje vrijeme zaista previše turista, ali, s druge strane, on nam je važan, u ekonomskom smislu, kaže Simone Castiglione. 

Duge pješčane plaže mjesta Monterosso al Mare

Prvo mjesto u kojem se uopće počeo razvijati turizam bio je Monterosso al Mare, govori nam Francesco Galeno, djelatnik tamošnjeg hotela. Goste privlači dugim pješčanim plažama, stopalima neodoljivim čak i u zimskim mjesecima.

- Monterosso je podijeljen na dva dijela. Noviji dio poznat je po kipu Diva i vili pjesnika Montalea. Obalnom šetnicom ili cestom može se doći do starog dijela grada koji je sličan ostalim mjestima. Monterosso je najveći od pet gradića, to je mjesto gdje se nalaze institucije, najviše je sadržaja, hotela, plaže i ima dugu turističku tradiciju. Vernazza je najljepša. To ne kažem ja, to su činjenice. Ona je najfotogeničnija, najeksponiranija na društvenim mrežama, ona je zapravo cijelom teritoriju omogućila da bude to što jest, kaže.

Vernazza, 10 tisuća eura za kvadrat stana

U zaista fotogeničnu Vernazzu stižemo predvečer. Dočekuju nas pastelne boje smiraja dana i okružen barkama, gospodin Maurizio Carro. Objašnjava kako se one izvlače na kopno zbog lošeg vremena i visoke razine mora, zatim nabraja sve zemlje koje je posjetio kao pomorac da bi umirovljeničke dane odlučio provesti u rodnom gradiću.

- Dobro se živi, ali sve je poskupjelo. Cijena stana po metru četvornom je deset tisuća eura. Do listopada restorani rade, a nakon toga se zatvaraju. Ja dobro živim, imam ženu, imam svoju barku pa idem u ribolov. Barka se zove Black Tommy, zbog mojeg nadimka. Dobio sam ga s 20 godina jer sam bio velik i jak, bavio sam se body buildingom pa su mi dali nadimak Black. Zanimljiv sam turistima jer imam ovu svoju kapicu, fotografirali su me 1500 puta ove godine, priča Carro.

Jedno od najboljih maslinovih ulja u Italiji

Na strmim terasastim maslinicima proizvode se jedna od najboljih maslinovih ulja u zemlji, uzgaja se i vinova loza, limuni. Ipak, posljednjih godina, stanovništvo je okrenuto turizmu.

- Ovdje većinom žive umirovljenici, 80 posto stanovništva živi od turizma, svi imaju neke sobe ili apartmane koje iznajmljuju i koji im omogućuju da pristojno žive. Naša je sreća što nam sezona traje dugo, osam mjeseci. Na području Vernazze i Corniglie živi manje od 800 stanovnika, što je jako malo, a imamo 650 smještajnih objekata, objašnjava gradonačelnik Vernazze i Corniglie Francesco Villa.

I važno im je, kažu, da se prihodi od turizma ulažu u razvoj mjesta - u obnovu infrastrukture, riva, škola, vrtića te poljoprivrednih dobara. Sve kako bi se stvorili bolji uvjeti za život lokalnog stanovništva, zadržao tradicionalni način života i šarm malih mediteranskih mjesta.