Samo za hrabre - 'bungee jumping' na Masleničkom mostu

Prošlo je 20 godina od prvog "bungee jumping" skoka s Masleničkog mosta, koji je s vremenom postao sinonim za ekstremni turizam u Hrvatskoj. U povodu velikog jubileja danas su s Masleničkog mosta skakali sportaši i zaljubljenici u adrenalin.

S 56 metara visokog starog Masleničkog mosta skače se u Novsko ždrilo – riječ je o najvišem bungee jumpingu u Hrvatskoj. Skokovi su rezervirani samo za najhrabrije.

– Jako sam uzbuđena, iskreno, jedva čekam skočit. To mi je uvijek bila želja. Kako treniram, to, uvijek je tu neki strah, ali želim se baš opustiti i osloboditi svega toga, kazala je Dolores Benković, skakačica u vodu, tik prije skoka.

Uzbuđenje prije skoka, pa olakšanje i oduševljenje nakon njega. Iskustvo je nestvarno.

– Predobro, znači, ponovila bih sad odmah da mogu. Predobar osjećaj, želju sam si ispunila, stvarno je top sve, sve super, dodala je.

Danko Zimic počeo je ispunjavati tuđe želje prije 20 godina, kad je pokrenuo bungee jumping na Masleničkom mostu.

– Dvadeset godina zadovoljstva. Ovo je najlipši posa na svitu. Ljudi dolaze uplašeni, puni predrasuda, a svi odlaze sa osmjehom i sretni. Ovdje nema nezadovoljnih ljudi koji skoče, rekao je Zimic.

Sigurnost na prvom mjestu

On je sam skočio više od 300 puta, a njegov unuk Donat, danas instruktor, više od 200 – prvi put kad je imao 13 godina.

– Svaki put ima ta doza adrenalina, doza straha koju treba pobijediti, i taj osjećaj, nakon što ste doživjeli taj strah se ne može opisati, to se mora doživjeti, kazao je Donat Pantalon.

Skakačima sigurnost ulijeva povjerenje.

–Svake godine kupuju, testiraju i atestiraju novu opremu. Skakačima ulijevaju povjerenje, ali ima i onih koji odustanu u zadnji trenutak.

– Možemo nabrojati na prste jedne ruke, to su najčešće oni koji su ovdje natjerani, koji nemaju želju ni volju skočiti, nego ih je natjerala ekipica ili možda cura natira dečka nakon što je ona skočila, objasnio je Donat.

Predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza Mario Možnik uz ovu je ekipu već 15 godina.

Najljepše je skakati "na lastu", ali Mario ima svoje načine.

– Počeo sam praktički svake godine skakati po nekoliko puta, kad god bih prolazio ovuda i s vremenom sam malo uključio gimnastičke elemente, pomakli smo malo granicu pa sam radio jedan salto, pa dva salta i najteže što sam uspio napraviti je bilo tri salta sa uronom u more, ispričao je Možnik.

Granice su tu da se prijeđu

Na kraju, Danko Zimic poručuje:

– U životu treba napraviti ono što želiš. Ono što je nedohvatljivo je dohvatljivo, samo što mi postavljamo granice ili nam netko drugi postavlja granice. A granice služe da prelazimo preko njih.

Dvadesetak hrabrih danas je svoje granice pomaknulo – i to će im iskustvo biti nezaboravno.