Hrvatski tim pomaže u resocijalizaciji ukrajinskih ratnih veterana

Da je ronjenje odlična aktivnost za resocijalizaciju ratnih vojnih invalida, to već godinama dokazuju članovi ronilačkog kluba HRVI Nemo-Adriatic. Bogato poslijeratno iskustvo u pilot-projektu pokrenutom lani u Istri podijelili su s ukrajinskim braniteljima. 

Mali projekt doveo je danas do međudržavne suradnje, pa je tako u gradu Lavovu započela je druga faza projekta resocijalizacije ukrajinskih stradalih branitelja. Okupljeni hrvatski tim ciljanim će aktivnostima, po preporuci psihologa, u idućih nekoliko mjeseci, ispuniti svakodnevicu heroja koji su u ratu dali ono najvrednije.

U razrušenoj zemlji napaćenim ljudima uz ronioce kluba hrvatskih ratnih vojnih invalida Nemo-Adriatic ruku su pružili i grad Lavov te Ministarstvo vanjskih poslova RH.

- Cilj samog projekta je prijenos znanja i iskustva hrvatskih stručnjaka, hrvatskih branitelja, instruktora ronjenja, psihologa za što bolju resocijalizaciju i oporavak ukrajinskih branitelja, a ujedno i povezivanje hrvatskih i ukrajinskih udruga civilnog društva, ističe voditeljica projekta Andreja Vedrina.

Dodala je da su ciljana skupina tog projekta "branitelji odnosno osobe sa traumatičnim ratnim iskustvom kojima je potrebna što brža i bolja integracija u društvo."

Prvi koraci u smjeru oporavka lakši su na 4 nego na dvije noge:

- Ne može se složiti takva mašina ni u fitnes studiju, koja bi tako kompleksno utjecala na njihovo zdravlje nervnog sistema. Ljudi bez nogu, njihov nervni sistem dobro napreduje ako oni jašu jer to je stimulacija i fizičkog i psihičkog, objašnjava Miran Janežić, instruktor jahanja i ronjenja.

Ukrajinski veteran Mykhaylo Vayda je zadovoljan:

- Odlično je ovo jer se moraš povezati sa svojim konjem i ta veza je za mene blagotvorna, opuštajuća, kaže Mykhaylo.

Uz brojne aktivnosti poput terapijskog jahanja i veslanja, upravo je ronjenje najkorisnije za oporavak:

- To je samo jedan od segmenata u resocijalizaciji. Mi smo resocijalizaciju osmislili na način da imamo tri stupa. Jedan stup su aktivnosti, drugi stup su osobna iskustva koja prenosimo ukrajinskim braniteljima i treći stup je rad profesionalaca psihologa i psihijatara sa tim ljudima. Da se vratim na ronjenje: voda je novi medij za njih. Većina tih dečki s kojima mi sada radimo je bez ruke ili noge. Kada dođu u vodu oni su u bestežinskom stanju. Nešto što im je jako teško odraditi vani na površini, pod vodom im je puno lakše. Voda ih opušta, čuju otkucaje vlastitog srca, svoje disanje, imaju mir, napominje Rene Cipovec, predsjednik ronilačkog kluba HRVI Nemo-Adriatic.

Evo dojmova nekih od ukrajinskih veterana:

- Ronjenje me i mentalno i fizički oporavilo nakon povratka s fronta, kaže Pavlo Koval.

- Tjedan dana ronjenja u sklopu projekta u resocijalizaciji zamjenjuje mi 6 mjeseci konvencionalnog liječenja u sustavu rehabilitacije, ističe Ruslan Pavlovsky.

- Najzanimljiviji mi je osjećaj bestežinskog stanja. Nama bez ruke ili noge to mnogo koristi, napominje Serhi Skymchak.

- Sviđa mi se pod vodom, stanje kontrole, discipline. Mogu izvoditi ono što izvan vode ne mogu, kaže Mihajlo Yurschuk.

Već od samog početka rezultatima su zadovoljni i ponosni, i polaznici i njihovi instruktori:

- Doista je vidljiv veliki napredak kod polaznika programa, odnosno sudionika, gdje vidimo da su puno otvoreniji i komunikativniji i smireniji, i s velikom željom za nastavak sudjelovanja u tom projektu, ističe Andreja Vedrina.

Ravnopravan partner u ovom projektu je Fondacija Unbroken, svojevrstan rehabilitacijski ekosustav od kojega su inače skupe proteze svi dobili potpuno besplatno:

- Unbroken je ekosustav povezanih projekata kojima pomažemo onima koji su preživjeli ratne strahote. Gotovo 300 boraca dobilo je protezu u sklopu našeg programa, ali zbrinuli smo više od 16 tisuća ljudi od početka rata. Sve se financira državnim novcem i donacijama, objašnjava Oleksandr Kobzarev, izvršni direktor Fondacije Unbroken.

No, uz rehabilitaciju Unbroken je velika podrška i u resocijalizaciji:

- Važno je naučiti kako živjeti nakon traume, nakon što su se vratili. Da se uspiju ne samo fizički nego i psihički vratiti u svakodnevicu. To je veoma važno. Kako da počnu nov život i postave si nove ciljeve. Da se ponovno povežu s ljudima koje vole, s obitelji, prijateljima, s cijelim društvom. To sve skupa naziva se resocijalizacija ili reintegracija, dodaje Kobzarev.

- Kao vojnik i veteran mislim da je najvažniji osjećaj da smo mi i dalje potrebni i korisni društvu i da to i drugi tako vide, napominje Dmitro Mikhalets, savjetnik za pitanja veterana s invaliditetom.

Najkorisnije, polaznici ističu, upravo je osobno iskustvo koje zbog sličnog ratnog puta mogu ravnopravno podijeliti s hrvatskim braniteljima.

- Rat nas je sve promijenio i otkad je počela ova agresija, brinemo se za oko 17 tisuća stradalih boraca koji su došli u naš grad. Nakon rehabilitacije resocijalizacija. Mentalno vratiti ljude u svakodnevni život. I tu je nama hrvatska strana mnogo pomogla te ovom prilikom želim zahvaliti hrvatskim veteranima što su svoje iskustvo podijelili s našim momcima i dali im novi pogled na život, ustvrdio je gradonačelnik Lavova Andrij Sadovji.

To je još jedan razlog da se među našim zemljama stvara posebno prijateljstvo:

- Ukrajina i Ukrajinci doživljavaju Hrvatsku vrlo pozitivno zbog toga jer Ukrajinci smatraju da su Hrvati jedni od rijetkih na ovoj planeti koji mogu Ukrajince razumjeti s obzirom na nedavnu hrvatsku povijest i na naš put do samostalnosti. Oni nas doživljavaju kao jednu prekrasnu destinaciju za odmor. Produbio se taj odnos. Ta percepcija u Ukrajini da su Hrvati ljudi koji imaju razumijevanja, koji znaju, koji su to proživjeli. Tako da se taj odnos produbio, objašnjava Filip Višić, savjetnik ureda gradonačelnika za područje Jugoistočne Europe.

- Imamo jako puno upita upravo u vezi s tom problematikom. Nije samo Lavov zainteresiran. Zainteresirana je svaka pokrajina da se i kod njih provodi takav program, rekla je veleposlanica RH u Ukrajini Anica Djamić.

Mala ideja narasla je u stup nade za one koji su mislili da budućnosti više nemaju.