„Slikari rudari“ - umjetnost i njezina moć da oplemenjuje

Posljednja ovosezonska premijera zagrebačkog kazališta Gavella već je zabilježila pohvalne reakcije publike i kritike. Nastala je prema istinitim događajima, a govori o tome kako umjetnost nije rezervirana samo za povlaštene slojeve, već da je imaju pravo stvarati i radnici, u ovom slučaju rudari.

Tridesete su godine 19. stoljeća. Rudari su uzeli kist u ruke i stvorili Ashingtonsku grupu slikara. Njihova su djela danas u muzejima diljem svijeta, a sada ih uz glumce otkriva i zagrebačka publika.

Otkrio sam da nemam pojma ni o čemu, čak ni o glumi, a zapravo je stvar toliko jednostavna - budite ono što jeste - to je poruka na kraju predstave,  kaže Đorđe Kukuljica koji tumači ulogu Olivera Kilbournea.

Dosta je toga što govori o povijesti umjetnosti, o pristupu perspektivi, o onome dubljem što možeš naći u svojem životu i tuđim radovima, bilo likovnim, glazbenim ili kazališnim,  napominje nositelj uloge Maloga Filip Križan.

Kazališnu verziju te priče redateljski potpisuje Slovenac Samo M. Strelec, i to po predlošku engleskog dramatičara Leea Halla, najpoznatijeg po scenariju za film 'Billy Elliot'.

Zanimljivo je to da smo prvi put cijelu predstavu odigrali tek pred publikom - radili smo dijelove, ali nismo ih nikada spajali. Možda je to zato što priča prati razdoblje od 10 godina,  ističe Hrvoje Klobučar koji je utjelovio Roberta Lyona.

San rudara o osnivanju Ashingtonskog sveučilišta nije se ostvario, ali su zato ostvarili viziju da kultura i umjetnost mogu biti dostupne svima, isprepletenu jasnim političkim porukama.