Shakespeare koji nije za one slaba želuca

Shakespeareovo djelo općenito mnogi drže vrelom mudrosti i ljepote, pa ostanu šokirani kad otkriju njegovu tragediju Tit Andronik, elizabetansku verziju filma strave i užasa.

Groteskno nasilna, krvava, završava kulinarsko - kanibalskom kulminacijom u kojoj glavni junak ubije ljude koji su mu silovali kćer i zatim ih posluži njihovoj majci za večeru. Nije za one slaba želuca.

Napisana jezovitom energijom koju pisac nikada više nije ponovio, bila je veliki hit u njegovoj ranoj karijeri. No, upravo to djelo svojim nasiljem i jezovitom mržnjom govori o strahotama našega vremena.

Isprva je ta tragedija imala veliku popularnost, a onda je potonula i dugo vremena bila među najmanje cijenjenim Shakespeareovim tragedijama. T.S. Eliot je čak napisao da je ona jedno od najglupljih komada ikad napisanih. No dobro, Eliot je tvrdio i da je Hamlet umjetnički promašaj...

Pogledajte kako glumci Zagrebačkoga kazališta mladih Katarina Bistrović Darvaš i Sreten Mokrović interpretiraju taj tekst u uvodnom prilogu emitiranom u emisiji Što je klasik?:




Zašto je zbog toga komada Shakespeare istodobno proglašavan i mizoginim i feminističkim autorom? Je li doista Tit Andronik najnasilnija, najbrutalnija, najkrvavija Shakespearova tragedija? Iz čega izbija užas tog djela i tko je ustvari krvaviji, Shakespeare ili Tarantino? Kako se uz Tita Andronika može doći do današnjih branitelja, terorista i odgoja djece? Što nas danas uči ta tragedija i kakve nam poruke šalje?

Odgovore na sva ta pitanja zna teatrologinja i kazališna kritičarka Nataša Govedić, koju smo ugostili u posljednjem ovosezonskom izdanju emisije Što je klasik?, koju možete u cijelosti pogledati na usluzi HRTi, te pratiti na Facebooku.

Ocijeni članak