Božić u Hrvatskoj

Vrijeme je za Codyjev blog specijal o božićnoj hrani! Prije svega želim čestitati Božić svima koji ga slave, a vama ostalima – pa, sretan petak! Za djecu, Božić znači darove pod borom, ali kako starimo, važnost se s darova postupno prebacuje na hranu. Današnji blog želim posvetiti hrvatskim i američkim božićnim tradicijama pripremanja hrane.

Od svojih sam hrvatskih čitatelja tražio da opišu što jedu za vrijeme blagdana. Odaziv je bio nevjerojatan, s brojnim komentarima i pokojom fotografijom. Ustanovljeno je da je riba glavni obrok na Badnjak, a razlog su vjerojatno sljedeće činjenice: 1) većina stanovništva pripada katoličkoj vjeri i 2) more je pri ruci. U kontinentalnoj, pretežito protestantskoj Oklahomi riba za Badnjak uobičajena je koliko i vrući čaj na plaži usred ljeta.

Riba? Samo pržena

Riba je Oklahomcima rijetko primamljiva, osim ako je pržena i poslužena u umaku od senfa i meda, najčešće u restoranu koji je dobio ime ili po crvenom jastogu ili po nekom piratu. U Hrvatskoj se pak riba na Badnju večer jede na sve moguće načine – od jezivog sušenog bakalara do takozvanog fiš-paprikaša. Tek sam nedavno saznao da potonje nisu komadi ribe nagurani u paprike.

Čitatelji bloga naveli su razne obroke u svojim komentarima. Većina ih je spomenula puricu i mlince (nekakva vrsta plosnatog kruha), janjetinu, govedinu, meso patke i guske. Obitelj jedne od čitateljica za Božić čak ispeče cijelu svinju. Meso guske na Božić podsjetilo me da sam u Europi – pravi blagdanski objed u stilu Dickensa. U njegovoj Božićnoj priči, Tiny Tim i njegova obitelj za Božić godinama jedu guščetinu, dok im jednoga dana preobraženi Scrooge ne kupi ogromnu puricu. 

Američki Božić: što, kada, gdje

Kod nas u Americi sve se na kraju svede na puricu ili šunku, a sve devijacije od poznatog mogu samo stvoriti neugodnu situaciju. Nikada neću zaboraviti Božić kada je moja baka napravila okruglice od šunke, koje su trebale biti nešto poput ćufti. Bilo je čudno i blago razočaravajuće.

Jednako je važno kada se što jede. U Hrvatskoj Božić uistinu počinje u ponoć. Od svoje sam obitelji, prijatelja i čitatelja saznao da je običaj otići na polnoćku, nakon toga izići van, i onda kući jesti hranu pripremljenu za Božić. Neki čak odmah otvaraju darove. Na ovaj način i odlazak u crkvu postaje primamljiv. Ipak znaš da nakon toga slijedi zabava, pića i darovi. A u Americi, joj – crkva je u ranim večernjim satima, nakon toga kući, a darovi se otvaraju ujutro. Nekad tek nakon doručka.

Još jedna velika razlika u tradicijama: božićni doručak! Američki doručak na božićno jutro podrazumijeva nekakav složenac od jaja, uz kavu i sok od naranče s pjenušcem. U dobi od sedam godina, prava je agonija čekati dok mama spremi složenac pa da možeš vidjeti što ti je Djed Božićnjak donio… Uf!

Utjeha u tradiciji

Privest ću tekst kraju, jer ste sigurno već ogladnili čitajući ga. Volim živjeti u Hrvatskoj i otkrivati razne tradicije kojih je zaista mnogo, za razliku od američkih. To je jedan od razloga zašto je život ovdje toliko drugačiji. Tradicionalnost je iznimno zadovoljavajuća. Ima nečeg smirujućeg u spoznaji da i tvoj susjed poput tebe, u ovom dobu globalnih sukoba i kaosa, iz nekog razloga jede ružnu, osušenu skandinavsku ribu.

Tako bismo trebali provesti ovaj Božić, ili samo slobodni petak – s obitelji i prijateljima, u nadi da će se naša dobrota i ljubav jednih prema drugima proširiti zajednicom i šire.


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a